Neumoljive brojke o radnim satima: Turinski za UNU objasnio zašto Srbi rade više od većine Evropljana

Zakon propisuje maksimalno 40 sati rada nedeljno, a kako je u praksi?

19.11.2025. 11:43
  • Podeli:
shutterstock_2614287429 kancelarija posao radnici biznis-691d9eca63050.webp Foto: Shutterstock

Nedavno su objavljeni podaci Eurostata za drugi kvartal 2025. godine, koji još jednom potvrđuju da radna nedelja u Srbiji daleko premašuje evropski prosek. Nije to specijalno iznenađenje, pošto su i za čitavu 2024. rezultati bili slični, ali bi bilo dobro videti da li mi imamo neke koristi zato što radimo više od ostatka Unije čiji članovi želimo da postanemo?

U suštini, teško je dati odgovor na to pitanje kada je za svetom pet ultraturbulentnih godina - zatvaranje čitave planete zbog korone, rat u Ukrajini i rat na Bliskom istoku, uz veliki broj ratnih sukoba lokalnog karaktera - pa je možda teško govoriti o nekoj koristi koju imamo zato što radimo više od većine ljudi u Evropi, ali nije teško uočiti pravilnost da bez obzira da li nas ubijaju virusi ili ratova ima ili nema - mi radimo mnogo.

Pomenuti podaci Eurostata se odnose i na glavni posao koji radimo, ali i na dodatni - dakle na zbir svih radnih sati koji Srbi (i ostali Evropejci) ostvare tokom godine. Zašto Srbi konstantno imaju više tih sati od ostalih je drugo pitanje, ovde pričamo o suvim brojkama i statistici koja se godinama ne menja, o čemu je nedavno pisao Infostud, u čije ime za UNU govori menadžer za odnose sa javnošću Miloš Turinski.  

"Nažalost, to je kod nas postalo uobičajeno, da se radi duže nego što zakon propisuje - tih 40 sati nedeljno. Ovo su podaci Eurostata, oni koji se prikupljaju na nivou Evrope, za evropske zemlje koje su članice Eurostata. Ti podaci pokazuju da 25 procenata zaposlenih u Srbiji čak radi više od 45 sati nedeljno, s tim što to podrazumeva i glavni i dodatni posao - to je vrlo bitno da razumemo, jer nije reč samo o primarnom poslu", kaže na početku razgovora Turinski.

Prema pomenutom izveštaju Eurostata, radnici u Srbiji tokom godine rade 280 sati više nego radnici u Evropskoj uniji. Radili jedan posao ili dva, to je godišnje svakako 35 radnih dana više, pa je zanimljivo znati da li smo i produktivniji - da li više i proizvodimo, kad već radimo više? Ili to ne zavisi samo od broja radnih sati, već i od uslova na radu?

"Tako je, to dođe više od 35 dana radnih na godišnjem nivou, što je više od prosečnog radnika bilo gde u Evropskoj uniji. Mi već godinama unazad pričamo o nekim fleksibilnostima, nekim benefitima u smislu poboljšanja uslova rada kada je reč o balansu privatnog i poslovnog života. To su neki trendovi koji vladaju na zapadu, da se skraćuje radna nedelja, da se ide u pravcu koristi prema svakom zaposlenom, da svaki zaposleni može da ima taj balans između privatnog i poslovnog, ali to ne može da zahvati sve industrije, i u tome je najveći problem. Kod nas najveći prosek koji vuče 'ka gore', u smislu da radimo najduže, to su oblasti poput trgovine, prodaje, proizvodnje - dakle, to su industrije koje nemaju mogućnost da imaju fleksibilno radno vreme ili da se radi od kuće", ističe Turinski i dodaje:

"Mi kad pričamo o fleksibilnim modelima rada i skraćenju radnje nedelje i rada od kuće, generalno pričamo o industrijama, odnosno poslovima koji zahtevaju da vi vaš posao možete da obavite uz pomoć računara ili telefona. Kod nas primarno više ljudi radi u ovim drugim industrijama gde jednostavno morate da budete na svom radnom mestu. I ako pogledamo ove, da tako kažemo - savremenije industrije, one i koriste te fleksibilnije metode rada baš iz razloga da bi radnici bili zadovoljniji, jer zadovoljan radnik je i produktivniji radnik".

U suštini, ovde ne može da se upre prstom samo u poslodavce - svi znamo da je javna tajna da ima onih koji ljudima daju samo jedan slobodan dan nedeljno, što je protivno zakonu ako rade duže od 40 sati tokom sedmice - nego je problem izgleda i sistemski, jer imamo "nove" i kod nas zatupljenije "stare" industrije. 

"U trgovini, prodaji, ogroman broj radnika, da ne kažem skoro svi, rade šest dana u nedelji, i to se nekako i podrazumeva. Znamo i da proizvodnja takođe radi bez prestanka. Druga je stvar to sad što se radi u smenama i koliko, ali sve su to industrije koje zahtevaju jedan kontinuirani rad, gde vi ne možete u petak u četiri sata da kažete: 'Gotovo je sa mojim poslom, gasimo mašine i vidimo se u ponedeljak'. Kod nas prevashodno ljudi rade u tim industrijama gde se radi znatno više, zato nekako i taj prosek radnih sati ide ka gore. S druge strane, ovo je prosek primarnog i sekundarnog posla, tako da ne možemo da sporimo ni činjenicu da dobar deo naših ljudi zaista radi i dodatni posao, kako bi na neki način nadomestili finansije za kućni budžet".

Infostud je u komentaru na objavljene podatke o prosečnom broju radnih sati u EU (i zemljama članicama Eurostata, gde spada u Srbija), zaključio da sada treba "da počnemo da vrednujemo vreme, a ne samo rad", pa je pitanje ko treba da počne da vrednuje to vreme - zaposleni koji mora da radi dva posla ili poslodavac? 

Zaposleni bi sigurno voleli da budu oni koji odlučuju o svom vremenu, ali u praksi to baš i nije realno.

"Teško da će pojedinac da izbori bilo kakav bolji uslov, ali nameće se tu i druga stvar - deficit i potražnja za radnicima nalaže drugačiji odnos poslodavaca prema zaposlenima iz razloga što sve manje ljudi ima na tržištu, sve manje radnika samim tim konkuriše kod poslodavaca na oglase za poslove. Poslodavci su sada primorani da razmišljaju mnogo više o radnicima i nema više onog sistema pod pre petnaest, dvadeset godina: 'Ako nećeš ti da radiš, ima njih dvadesetoro na birou (za zapošljavanje)', nego moraju da saslušaju koje su potrebe radnika i da vide šta je u njihovoj moći da koliko-toliko postanu konkurentni na tržištu, da ipak privuku kadrove sa tržišta. Da li će to biti kroz povećanje plata, da li će to biti kroz bolje uslove rada u smislu radnog vremena, to je na svakom poslodavcu da vidi šta je u mogućnosti i da nađe zajednički jezik kako sa trenutno zaposlenima, tako i sa budućim kandidatima".

Samo po sebi nameće se i pitanje da li sindikati mogu u ovim novim vremenima i situaciji koja postoji kad je reč o eventualnom višku, odnosno manjku radnika, mogu da pomognu u poboljšanju tih uslova rada.

"Uvek mogu da pomognu - sindikati su ti koji pregovaraju, ali oni uglavnom pregovaraju o onoj osnovnoj stavci, a to je visina primanja. Što se tiče uslova i benefita - tu tržište nameće situaciju poslodavcima, da moraju da se prilagođavaju, da moraju da imaju sluha, da humanizuju svakog radnika, u smislu da nije njegov ceo život samo posao, nego da on ima i život posle tog radnog vremena. Svaki poslodavac koji se bude prilagođavao tim novim tržišnim uslovima će ostati konkurentan na tržištu. Kompanije jednostavno moraju da prepoznaju sve promene koje se dešavaju na tržištu, od zahteva za raznim benefitima do toga koliko zapravo ima radnika - odnosno koliko ih nema", istakao je Turinski za UNU i dodao: 

"Te firme koje na vreme prepoznaju sve te promene, to će biti kompanije koje će biti konkukrentne i koje će sa jedne strane uspeti da zadrže radnike, a sa druge strane da privuku nove".

Osim sindikata, uslovno rečeno na strani radnika, trebalo bi da bude i država. Da li ona formira dobar ambijent za takav razvoj tržišta rada, u smislu smanjenja broja radnih sati koji drže srpske radnike pri vrhu liste radno angažovanih ljudi u Evropi?

"Ako posmatramo samo tu stavku - radne sate - naša država se sistemski izjasnila da od šestodnevne ili petodnevne radne nedelje neće biti ništa i da jednostavno mora da se radi svih sedam dana u nedelji. Ako pogledate u komšiluku - evo, Crna Gora je usvojila zakon da je nedelja neradan dan. Naša država nije stala iza toga i čak je izričito rekla da od toga neće biti ništa. Dakle, zaključak je da ne bih mogao da kažem da to ide u pravcu smanjenja procenata u postojećoj statistici", zaključio je Turinski.

Preuzmite mobilnu aplikaciju:

Get it on Google PlayDownload on the App Store
  • Podeli:

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()