Kapiten nad kapitenima - Maja Ognjenović ekskluzivno za UNU: Pomeram sopstvene granice i uživam

Spontano sam nastavljala dalje da igram iz ljubavi, kaže jedna od najboljih srpskih sportistkinja

09.10.2023. 20:05
  • Podeli:
Maja Ognjenovic-6523cc5ab42cd.webp Foto: Profimedia

Ono što su Kristijano Ronaldo i Lionel Mesi u svetu fudbala, to je Maja Ognjenović (39) u svetu ženske odbojke. 

Reprezentativka Srbije traje na terenu, u vrhunskoj formi, već 20 godina i nema nameru da stane. Upravo je Maja ovog septembra, kao kapiten, predvodila ekipu na Evropskom prvenstvu u Belgiji gde je osvojena srebrna medalja i odmah zatim na kvalifikacionom turniru u Ningbou gde je izboren plasman na Olimpijske igre 2024. Ima li šta bolje od toga? 

Dan pre premijere u italijankom Skandićiju i maksimalne pobede na povratku u Seriju A, Maja Ognjenović je iz ličnog ugla, što retko radi, govorila za UNU o nacionalnom timu, motivaciji, novim generacijama...

Šta za Vas lično znači plasman na ove Olimpijske igre, s obzirom na to da su Vam pete u karijeri, odnosno da ste i na putu do Pariza Vi predvodili ekipu?

"Put je bio veoma nezgodan, ali izazovan. Kvalifikacije su sulude, sve grupe su teške. Ali za mene takve okolnosti predstavljaju motiv. Kada smo saznale da imamo mesto u Parizu bila sam nema par sati. Emotivna sam, velike stvari mi odu na suze. Emocije su mi zaista posebne. Ovaj naš uspeh je za pravu radost. Nekada sam ovako pričala za Evropska prvenstva i odigrala sam ih devet. Sada idem na svoje pete Olimpijske igre", rekla je Maja Ognjenović koja nije želela da stavlja akcenat na otežavajuću okolnost - to što se sa EP u Belgiji vratila bolesna, što se danima oporavljala i što se "rovita", ali mentalno jaka, priključila naknadno timu u Kini na kvalifikacijama.

Foto: Profimedia

Šta Vas motiviše, vodi, nosi da igrate na tako vrhunskom nivou i u reprezentaciji i u klubu posle svega šta ste postigli u životu?

"S godinama sam shvatala da je odbojka moj životni poziv. Ovo baš mnogo volim da radim, sve jasnije i intenzivnije. Uvek sam bila profesionalac, stekla sam iskustvo, imam ogromno dizačko znanje... I dok neko misli da sam u godinama kada se prestaje, ako ta granica uopšte postoji, ja mogu da kažem da sam došla u godine kada uživam na terenu", zvuči Maja Ognjenović zadovoljno i ne krije da je imala u karijeri trenutke kada je razmišljala da se povuče:

"Mislila sam i ja ranije o kraju karijere. Osvojila sam sve... Spontano sam nastavljala dalje iz ljubavi. Tokom karijere kočile su me sumnje i razmišljanja da opravdam tuđa očekivanja. Sigurnost i samopouzdanje su rasli s godinama i sada sam svoja na svome. Bog mi je dao da igram na poziciji na kojoj je nestašica kvaliteta i to me dodatno motiviše. Tražim nešto iz toga, ne može niko- evo ja ću i pomeram tako sopstvene granice. Osećaj je fantastičan, stvarno uživam". 

Foto: Antonio Ahel/ATAImages 

Kako je bilo nekada deliti polje sa starijim saigračicama, a kako je danas igrati sa znatno mlađim igračicama?

"Imala sam dobru osnovu. Kada sam debitovala u reprezentaciji 2003. godine, zakačila sam u timu Cecu Ilić Vlahović, Miru Golubović, kasnije sam igrala sa Majom Simanić, Vesnom Čitaković... To su sve imena da se smrzneš. Hvala im na svemu. Nas su nedaće i muke oblikovale i smatram da je to potrebno. Kada sam dobila kapitensku traku (2011/2012) znala sam da nikoga neću gnječiti, maltretirati da bih ga iskalila", ističe Maja u razgovoru za UNU i dodaje: 

"Gledala sam da svojim primerom utičem na mlađe. Trudila sam se da ostvarim prijateljski odnos i uspevala sam. Razlika u godinama nije problem. Ali problem se pojavljuje u ovim novim generacijama - sve se manje snalaze, stigle su na gotovo, nisu imale sreću da u klubovima prođu kroz sportski dril i vaspitanje. Ne znaju hijerarhiju i nemaju svest da je potrebno da cene ono što je neko za njih raskrčio", istakla je Maja Ognjenović.

Podsetimo, tokom ove godine sa Đovanijem Gvidetijem na klupi, svetske šampionke obezbedile su mesto na Olimpijskim igrama i igrale su finale Evropskog prvenstva. Dugo je trajala reprezentativna sezona, debi selektora u Ligi nacija, postepeno priključivanje igračica timu, neizboren plasman na finalni turnir, a onda i finale Evropskog prvenstva, pa kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre. Naporno, ali uspešno, na sveopštu radost nacije koja ih svim srcem uvek podržava. 

 

  • Podeli:

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()