Struju i vodu tek po koja kuća ima. Dobrodošli u neformalno romsko naselje Čukarička šuma.
Položaj Roma tema je koja je uvek aktuelna, ali i njihovi problemi uglavnom ostaju nerešeni. Javnost ih se seti, najčešće, samo kada je Međunarodni dan Roma. A šta je ostalim danima?
Šta je sa Romima u danima kada zima teško pada i nama koji imamo sve uslove za život, a kamoli onima koji žive bez vode i struje.
Nešto više od osam kilometara od strogog centra grada slika Beograda je sledeća - nabacan otpad koji stoji godinama, blato preko kojeg je nemoguće preći točkovima, a uz koje ćete zasigurno biti kaljavi do članaka, kupanje u koritu, a toalet u šumi pa čak i na minusu.
Struju i vodu tek po koja kuća ima. Dobrodošli u neformalno romsko naselje Čukarička šuma.
"Vidi, prljavi, s pacovima, bez kupanja, bez kupatila, bez ničega. Bolje da umrem, nego ovako živi da smo," kaže nam jedna od stanovnica naselja.
Već posle nekoliko minuta provedenih u naselju, koje postoji od 1999. godine kada je grupa Roma došla sa Kosova, u stomaku se budi nedefinisan osećaj. Gađenje, tuga, bol zbog nepravde, a opet sreća jer je dečijih osmeha mnogo i pored toga što je želja jedna.
"Ja bih volela da imam svoju kuću, svoju sobu. Da imam moju kuću, moju sobu, da imam kupatilo."
Mališana je mnogo. U proseku u jednom domu i više od petoro. Kako bi ih prehranili roditelji, najčešće, skupljaju sekundarnu sirovinu. Neki kažu da zbog toga neće pred kamere, sramota ih je. Međutim, i boje se. Boje se da će im zbog nemaštine socijalni radnici uzeti decu.
"Sa 22-23 hiljade nikako da izađemo na kraj. Desetoro nas ima u porodici i živimo od 23 hiljade. Po kantama jedemo, kako ovi ljudi bacaju, tako mi jedemo," govore nam.
Pojedini će sad pomisliti - pa što ne rade da zarade više? Neki će pak reći „Cigani su to, navikli su oni na takav život."
Pa opet, mi se pitamo da li živimo u društvu u kojem su Romi nevidljivi, ili pak vidljivi samo onda kada u prevozu sklanjamo torbu od njih?
Veliki pisac Mika Antić jednom prilikom napisao je:
"Ja, evo, već godinama lutam i izmišljam pesme Roma. Romi – to je isto što i Cigani, samo što na ciganskom Romalen znači i: ljudi. I uvek se piše velikim slovom."
Hajde da se tih ljudi setimo i onim danima kada nije Međunarodni dan Roma. Onih noći kada će oni u polumraku jesti samo ono što smo mi ostavili.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







