Oni su bljilirali
Foto: Evan Agostini/Invision/AP/TanjugMajka koja oplakuje nezamisliv gubitak, druga majka koja gubi razum, anđeo koji ostaje bez krila, samotnjaci koji se posle života u šumi vraćaju u društvo – samo su neke od uloga koje su obeležile ovogodišnje filmove.
Dejvid Fir, urednik prestižnog časopisa Rolling Stone, nedavno je sastavio spisak najboljih filmova godine, a sada je izabrao i najbolje glumačke izvedbe.
Majkl B. Džordan toliko je uverljivo odigrao braću blizance u epskoj priči Rajana Kuglera da ćete se zapitati da li zaista gledate jednog glumca ili dve potpuno različite osobe. Džordan izuzetno ubedljivo oblikuje braću Mur, smirenijeg Smouka i njegovog nepredvidivog brata Steka, do te mere da deluju kao sasvim odvojeni karakteri.
Njegova gluma ima dvostruku snagu, ali njena vrednost ne leži samo u jasnom razdvajanju dva lika. U trenutku kada se Smouk suoči sa svojim bratom i počne da okleva umesto da ga jednostavno probode kocem, Stek mu to oprašta, a film na trenutak utihne. Usred haosa i nasilja izranja iskreno emotivno središte priče.
O adaptaciji romana Megi O’Farel u režiji Kloe Džao sigurno će se još dugo raspravljati, a o glumačkoj izvedbi Džesi Bakli govoriće se godinama. Reč je o ulozi koja istovremeno objedinjuje suptilnost i sirovu emociju, tišinu i krikove koji paraju srce. Trenutak u kome njena Agnes shvati da joj je sin preminuo razoran je upravo zbog svoje jednostavnosti.
Bakli sa jednakom preciznošću prikazuje bezuslovnu ljubav prema deci, bes prema suprugu Vilijamu Šekspiru i nemoć pred svetom koji joj je oduzeo ono najvažnije. U sceni u kojoj slomljena Agnes ulazi u pozorište i gleda Hamleta, glumica uspeva da prikaže katarzu kao tiho, ali snažno unutrašnje prosvetljenje.
U snažnoj drami Pola Tomasa Andersona o očinstvu i političkom otporu gotovo da nema slabih tačaka, ali se u prvoj trećini filma posebno ističe glumački duet koji ostavlja snažan utisak. Nije slučajno što je Tejana Tejlor prva osoba koju vidimo na ekranu – njen lik oličava samu ideju revolucije.
Kada se suoči sa likom Šona Pena, ambicioznog belog suprematiste, očekivani otvoreni sukob izostaje. Umesto toga, njihov odnos poprima oblik opasne opsesije koja oboje vodi ka samouništenju.
Pen deluje izuzetno fokusirano i moguće je da je reč o njegovoj najboljoj ulozi u poslednjih nekoliko godina, dok Tejlor tek započinje karijeru koja mnogo obećava. Njihov kratak, ali intenzivan zajednički nastup postavlja temelje čitave priče.
Izrazi poput „hrabra“ ili „neustrašiva“ često se koriste pri opisu snažnih glumačkih ostvarenja, ali ono što Dženifer Lorens donosi u filmu Lin Remzi prevazilazi takve etikete. Prateći ženu koja postepeno gubi razum, Lorens deluje potpuno oslobođeno.
Ne radi se samo o provokativnim scenama ili fizičkim ispadima haosa, već o potpunoj posvećenosti ulozi. Glumica se odriče svake vrste uzdržanosti i u potpunosti uranja u lik žene koja više nije na ivici, već se već nalazi usred nervnog sloma. Upravo ta potpuna sloboda čini njenu glumu nezaboravnom.
Celu listu pronađite ovde.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







