Iako se inflatorni pritisci smiruju, neizvesnosti i dalje ostaju prisutne, posebno kada je reč o energentima, hrani i uslugama
Foto: ShutterstockKako smo se približavali kraju 2025. godine, građani u Srbiji sve jasnije su osetili posledice promena cena u svakodnevnom životu. Iako je zvanična procenjena godišnja inflacija pala na oko 2,8 odsto i dostigla najniži nivo u više godina, što sugeriše određenu stabilizaciju cenovnih kretanja, rast cena pojedinih proizvoda i usluga i dalje opterećuje kućne budžete. Tako će izgleda biti i u 2026. godini.
Cene stambenih troškova, komunalija i pojedinih usluga beleže ubrzan rast, dok su određene kategorije, kao što su neke vrste hrane, u proteklih mesec dana čak pojeftinile na mesečnom nivou. U svetlu ovih trendova, analiziramo čemu građani mogu da se nadaju u 2026. godini u koju smo zakoračili.
Da li nas očekuju nova poskupljenja osnovnih namirnica i usluga ili bi neki troškovi mogli da se stabilizuju ili čak smanje? Kako će to uticati na standard i svakodnevni budžet porodica?
Iako se inflatorni pritisci smiruju, neizvesnosti i dalje ostaju prisutne, posebno kada je reč o energentima, hrani i uslugama. Zato procene za narednu godinu upućuju na oprez, ali i na mogućnost stabilnijih kretanja u odnosu na prethodni period.
Prema oceni dr Veljka M. Miljuškovića, sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2026. godina mogla bi da donese stabilniju sliku, ali uz moguće udare u pojedinim segmentima tržišta.
“Inflacija je u završnici 2025. vidljivo usporila i kreće se u zoni koja je bliža ciljanoj nego u prethodne dve godine, ali je struktura i dalje ‘osetljiva’: hrana, energenti i pojedine usluge mogu brzo da promene sliku. Realna opasnost od novih poskupljenja u 2026. postoji, ali više kao rizik talasa u pojedinim kategorijama nego kao povratak široko rasprostranjene inflacije. Ključ je da li će se preliti spoljni šokovi (nafta, gas, transport) i da li će rast zarada nadmašiti rast produktivnosti”, navodi za UNU Miljušković.

Država je tokom ove godine pokušala da ograniči rast cena kroz Uredbu o ograničenju marži na osnovne životne namirnice. Ona je ograničena na šest meseci, pa ostaje da se vidi šta će se dogoditi sa cenama kada u februaru prestane da važi.
“Tokom 2025. građani su se najviše žalili na cene hrane. Upravo je zbog toga doneta Uredba o ograničenju marži jer je država prepoznala taj problem kao jedan od najvećih i reagovala je Uredbom pokušavajući da te cene malo vrati unazad i spreči njihov dalji rast”, objašnjava za UNU Dejan Gavrilović iz Udruženja potrošača “Efektiva”.

Prema rečima Miljuškovića, pomenuta mera nema dugoročne efekte i ne predstavlja trajno rešenje problema.
“Uredba o ograničenju marži može kratkoročno da ublaži rast cena za deo osnovne potrošačke korpe i da smanji 'ekstremne' marže, ali ne vodi sama po sebi ka trajno nižem nivou cena. Dugoročni efekat je ograničen jer se troškovi i dalje formiraju kroz nabavne cene, energiju, logistiku, kurs i plate, a mere kontrole često pomeraju teret duž lanca (kvalitet, dostupnost, promocije) umesto da trajno poprave konkurenciju i efikasnost. Najavljena zakonska rešenja koja se još čekaju trajni su način rešenja problema”, objašnjava Mijušković.
Na kretanje cena u narednom periodu uticaće kombinacija domaćih i globalnih faktora, zbog čega su prognoze za 2026. godinu i dalje oprezne. Posebno će biti važno kako će se razvijati ekonomska situacija u zemlji, ali i na svetskom tržištu.
“Na domaćem nivou presudni su kurs i očekivanja, dinamika plata i penzija, fiskalna potrošnja, regulatorne promene i stanje domaće poljoprivrede, uz cenu električne energije i goriva kao ulaz za skoro sve. Globalno, najveći uticaj imaju cene nafte i gasa, transport i logistika, monetarna politika velikih centralnih banaka, kamatne stope, kao i geopolitički rizici i trgovinske barijere koje se lako preliju na uvozne cene”, ističe Miljušković za UNU.
Kada je reč o konkretnim poskupljenjima, najveći rizici i dalje postoje u sektorima koji su najosetljiviji na spoljne troškove i uvoznu zavisnost.
“Najizloženiji su segmenti sa visokom uvoznom komponentom i velikim udelom energenata i rada u ceni – pre svega hrana sa nestabilnom domaćom ponudom, poput svežeg voća i povrća, mesa i prerađevina, zatim energenti i komunalije, prevoz i logističke usluge, kao i usluge u kojima dominira trošak rada, poput ugostiteljstva i ličnih usluga. Kod trajnih dobara, rizik dodatno raste ukoliko dođe do slabljenja dinara ili rasta globalnih nabavnih cena i troškova transporta“, smatra Mijušković.
Iako su građani uglavnom oprezni kada je reč o očekivanjima, stručnjaci navode da ipak postoji prostor da pojedini troškovi u 2026. godini budu niži ili barem stabilniji u odnosu na ovu godinu.
“Razlozi za niže cene postoje ukoliko energenti ostanu stabilni, poljoprivredna sezona bude dobra i smanje se globalni transportni troškovi, kao i ako se konkurencija u maloprodaji pojača kroz akcije i veći pritisak potrošača. Realno, najlakše je očekivati niže ili mirnije cene kod sezonske hrane u periodima dobre ponude, kod pojedinih uvoznih roba ako ojača dinar i padnu nabavne cene, kao i kod nekih industrijskih proizvoda ukoliko dođe do globalnog usporavanja tražnje“, objašnjava Miljušković u razgovoru za UNU.
I ekonomista Aleksandar Stevanović je saglasan da, iako inflacija generalno pokazuje znakove smirivanja, građani u 2026. i dalje mogu očekivati povoljnija kretanja cena u određenim sektorima.
“Vrlo je realno da ćemo, ukoliko sve bude u redu u energetici, imati blag pad cena u velikom broju grana ili da se to neće tako zvati, već će se manifestovati kroz stalne akcije i raznovrsne popuste”, ističe Stevanović za UNU.
Međutim, Gavrilović smatra da će se trend poskupljenja proizvoda i usluga nastaviti i tokom 2026. godine.
„Već se najavljuje poskupljenje vode. Najavljeno je i poskupljenje struje za drugu polovinu godine. Najverovatnije će poskupeti i grejanje. To će opet da pogura i druge cene, cene usluga i opet ćemo imati tu spiralu. Verujem da će i cene hrane da porastu, možda ne tempom kako su trgovci planiali, ali će sigurno porasti“, naglašava Gavrilović.
Ipak, kako dodaje, postoje i okolnosti koje bi mogle da ublaže rast nekih cena i omoguće stabilizaciju:
“U zavisnosti od toga šta se desi sa NIS-om, ako se nađe neko normalno rešenje, cene goriva bi možda mogle da idu na dole. Sa cenama goriva možda i transportne usluge pojeftine, pa onda u skladu sa tim možda se još neke cene stabilizuju ako ne krenu na dole. Poslednjih godina i ne pamtimo da su cene išle na dole, one uglavnom idu na gore. Kada nešto poskupi, trgovci to koriste kao opravdanje, pa kažu: ’to je poskupelo, moramo i mi’, a kada nešto pojeftini, nema tog pratećeg efekta – cene ostaju tu gde jesu i to je neka normala kod nas”, objašnjava Gavrilović.
Sve u svemu, 2026. će za građane Srbije doneti kombinaciju opreznog optimizma i izazova, dok su određene cene moguće da budu deo stabilizacije ili blagog pada, drugi troškovi i dalje mogu pratiti trend rasta. Jasno je da će svakodnevni budžeti porodica i dalje zavisiti od kretanja cena energenata, hrane i usluga, ali i od reakcije države i tržišnih aktera na iste.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







