Energetske "crvene linije" Srbije: Šta gubimo odlaskom Rusa iz NIS-a i da li MOL može da garantuje sigurnost?

Prodaja NIS-a na prekretnici

20.04.2026. 17:36
  • Podeli:
shutterstock, naftna industrija srbije NIS-696ccad017b0d.webp Foto: Shutterstock

U toku su iscrpni pregovori sa predstavnicima mađarskog MOL-a o kupoprodaji NIS-a, razgovori su trajali do kasno u noć, a nastavljaju se i sutra. Ministarka rudarstva i energetike, Dubravka Đedović-Handanović, izjavila je da su razgovori bili teški, ali i da postoje crvene linije preko kojih Srbija ne može da pređe. 

Ukoliko Mol preuzme NIS, Srbija gubi sve zaštitne klauzule koje je imala sa Gazpromom. Stručnjaci kažu da je u trenutnoj fazi najvažnije da novi ugovor zaštiti naše tržište, ako ne kao ranije, bar u delimičnoj meri. Ono što je došlo kao olakšanje uoči ovih pregovora jeste produženje licence za rad NIS-a na dva meseca.

Zašto su ovi pregovori toliko dugo trajali? Da li je razlog u finaliziranju dogovora ili možda mađarska strana okleva? Koje su to crvene linije koje Srbija ne želi da pređe i šta ukoliko do ovog dogovora uopšte ne dođe? 

O ovoj temi su govorili bivši pomoćnik ministra energetike, Raša Kojičić, i profesor Mašinskog fakulteta u Beogradu, Miloš Banjac.

"Ovo je suviše ozbiljna stvar da bi se ona mogla preko noći, preko noći završiti. Puno je aspekata koji su uzeti u obzir, s obzirom da se radi o pregovorima jedne velike kompanije, kakav je Mol. Doduše, i naš NIS je velika i ozbiljna naftna kompanija. Verujem da su sagledani svi aspekti, jer na prvom mestu je da se zadrži sigurnost snabdevanja našeg tržišta. Drugi aspekt je veliki broj ljudi koji radi u samoj naftnoj industriji Srbije. Imamo tu i Petrohemiju koja treba da nastavi dalje da se razvija i napreduje, kao i cela naftna industrija Srbije" ističe Kojičić i dodaje da produženje licence na 2 meseca vidi kao pozitivan pomak.

"Do sada su licence produžavane na 30 dana, pa i kraće. Ovo produženje na 60 dana vidim kao pozitivan pomak i znak da se situacija kreće u stabilnijem pravcu“, dodao je Kojičić za Euronews.

Dodaje da MOL u svom portfoliju ima oko 2. 000 benzinskih stanica za snabdevanje svim derivatima širom Evrope.  

Profesor Mašinskog fakulteta u Beogradu, Miloš Banjac, govoreći o samoj suštini pregovora, objasnio je da su postojeći ugovori iz 2008. godine ključni deo cele priče.

"Tada je potpisan kompleksan sporazum sa ruskom stranom koji je obuhvatao ne samo kupoprodaju, već i obaveze vezane za modernizaciju, rad i razvoj NIS-a. Sada, ulaskom novog vlasnika, ti elementi prestaju da važe i moraju ponovo da se definišu“, rekao je on

Banjac dodaje da je to bio tektonski poremećaj na našem tržištu zato što je ušao ruski partner. Osim što je preuzeo, ruska strana se obavezala na revitalizaciju naftne industrije, uz održavanje benzinske pumpe, da neće smanjivati kapacitet ni rafinerije, već će čak će i povećavati. Sve to prestaje da važi kada dolazi novi vlasnik.

Kako navodi, deo dogovora koji se odnosi na nastavak rada rafinerije u Pančevu teško da bi mogao biti sporan.

"Rafinerija u Pančevu je tehnički savremena i nema razloga da ne nastavi da radi. Za MOL bi bilo logično da je zadrži u punom kapacitetu. Po logici stvari, rafinerija u Pančevu bi trebalo da nastavi da radi jer nema razloga da prestane. Vama je uvek bolje da sirovu naftu dovozite, preradite, pa onda lokalno distribuirate nego da prenosite naftu. To je sad bio problem poslednjih meseci kada NIS nije radio, da uvozite kamionima, cisternama, baržama da dovodite derivate nafte. Dakle, taj deo će verovatno biti ispoštovan, ali sve ovo ostalo ostaje da se pregovara i svakako su u tom smislu i pregovori ozbiljni i zahtevni.“, istakao je Banjac.

Crvene linije i nasleđeni ugovori

U razgovoru o mogućim pregovorima i prodaji, otvoreno je pitanje da li je cena uopšte predmet direktnih dogovora sa Srbijom ili se ceo proces odvija mimo nje, na relaciji Budimpešta–Moskva.

Miloš Banjac pojašnjava da se pregovori vode između ruske strane i mađarskog Mola, koji je potencijalni kupac. Kako navodi, ruska kompanija prodaje svoj udeo Molu, a dve strane se zatim dogovaraju oko uslova i cene transakcije.

"U postojećem ugovoru postoji važna klauzula, tačnije odredba 8.2, prema kojoj Srbija ima pravo preče kupovine. To znači da, u trenutku kada ruska strana ponudi prodaju po određenoj ceni, ona mora tu ponudu da dostavi i Srbiji, koja ima mogućnost da otkupi udeo pod istim uslovima", kaže Banjac.

On dalje objašnjava da je otvoreno pitanje zašto Srbija do sada nije ušla u proces otkupa, i da je to stvar koja se rešava u okviru pregovaračkih timova, van javnosti. Prema ugovoru, srpska strana ima rok od dva meseca da se izjasni da li je spremna da prihvati ponuđenu cenu.

"Takva odredba formalno daje Srbiji dobru pregovaračku poziciju, ali istovremeno postoji i praktičan izazov, jer je interes da NIS nastavi da radi i da rafinerija ostane u funkciji, što sužava prostor za odluke", ocenjuje Banjac.

Geopolitički kontekst presudan

U širem kontekstu, on ukazuje i na dodatne faktore koji utiču na situaciju - od odnosa Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, do političkih promena u Mađarskoj, uključujući i činjenicu da Viktor Orban više nije na funkciji premijera.

Prema njegovim rečima, iako se očekuje da novi mađarski premijer neće odstupiti od interesa kompanije MOL, okolnosti su se promenile i ulaze u novu fazu. Kako dodaje, i odnosi između ruske, srpske i mađarske strane sada su više komercijalno orijentisani, za razliku od ranijeg perioda kada su politički i prijateljski odnosi imali veći uticaj.

Govoreći o trenutnom stanju rafinerije u Pančevu i mogućim promenama vlasništva, postavlja se pitanje njenog tehničkog kapaciteta, kao i potencijala za dalji razvoj i proširenje u budućnosti.

Tehnički status rafinerije u Pančevu

U ovom trenutku svi govore o aspektima koji bi mogli imati uticaja na samu kompaniju, na pregovore i na dalji razvoj situacije. Raša Kojčić ističe da  sama kompanija, kao akcionarsko društvo, posluje na principima profitabilnosti.

Dodaje da postoji određena zabrinutost, posebno u vezi sa time da je u Rafineriju nafte u Pančevu i u celokupan NIS investirano oko 900 miliona evra. Rafinerija je dovedena na visok tehnološki nivo, a prema pokazateljima njen stepen kompleksnosti, po Nelsonovom indeksu, iznosi oko 9,6, što je svrstava među razvijenije rafinerije.

"Rafinerija nafte u Pančevu predstavlja srce sistema i ključna je za snabdevanje domaćeg tržišta svim vrstama naftnih derivata. Sa tog aspekta, teško je zamisliti da bi bilo ko, ko god postane većinski vlasnik Naftne industrije Srbije u budućnosti, želeo da se odrekne takvog strateški važnog resursa", smatra Kojčić.

Miloš Banjac ocenjuje da se rafinerija nalazi na veoma visokom tehničkom nivou i da je, u tehnološkom smislu, u dobrom stanju. Kako navodi, trenutni operater je uložio značajne napore da postrojenje funkcioniše stabilno, ali da postoje spoljni faktori koji utiču na poslovanje.

On posebno ukazuje na problem kratkoročnog produžavanja licenci, što stvara nesigurnost u poslovanju energetskih kompanija.

"Kada se dozvole produžavaju na vrlo kratak rok, poput mesec dana, to otežava dugoročno planiranje i dovodi do gubitka tržišta. NIS je zbog takvih okolnosti izgubio oko 20% prodaje na domaćem tržištu, jer kupci traže sigurnost snabdevanja na duži period", kaže Banjac.

Banjac objašnjava da je, sa tehničke strane, rafinerija moderna i funkcionalna, bez potrebe za većim renoviranjem u ovom trenutku, i da se može posmatrati kao sistem koji odmah može da se koristi u punom kapacitetu. Istovremeno dodaje da uvek postoji prostor za unapređenja i dodatna ulaganja.

U poređenju sa drugim rafinerijama u regionu, posebno u vlasništvu kompanije MOL, on napominje da se u nekim slučajevima u Hrvatskoj suočavalo sa zatvaranjem ili dugotrajnim renoviranjem postrojenja, dok je situacija u Pančevu znatno stabilnija.

Banjac se osvrće i na specifičnosti proizvodnje, ističući da se deo prerade nafte i dalje odnosi na proizvodnju mazuta, iako je to gorivo u velikoj meri zabranjeno u Evropskoj uniji.

On objašnjava da je razlog za to i dalje postojeća potreba domaćeg sistema, pre svega Elektroprivrede Srbije, koja je jedan od najvećih potrošača mazuta zbog lošijeg kvaliteta uglja i ograničenja u korišćenju drugih energenata.

Prema njegovim rečima, iako rafinerija danas ima mogućnost tzv. duboke prerade i može da proizvodi kvalitetnije derivate poput benzina i kerozina, proizvodnja mazuta je delimično zadržana zbog domaće potrošnje i ugovornih obaveza. Banjac naglašava da je upravo ta stavka jedna od ključnih u postojećim aranžmanima i da predstavlja svojevrsnu "crvenu liniju“ koja se ne bi smela lako menjati.

Na kraju, on podseća da je prvobitni energetski sporazum sa ruskim partnerima bio zasnovan na ideji stabilnog i sigurnog snabdevanja, kako naftom tako i gasom, što je tada predstavljalo stratešku energetsku vezu Srbije sa jednim dominantnim dobavljačem.

Preuzmite mobilnu aplikaciju:

Get it on Google PlayDownload on the App Store
  • Podeli:

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()