Plan je da se čovek tamo trajno nastani
Nasina misija Artemis predstavlja težnju čoveka ne samo da se vrati na Mesec na kom je bio sredinom 20. veka već i da se tamo nastani.
Dok četvoročlanu ekipu na povratku kući trenutno sve više privlači gravitacija Zemlje, naučnike širom sveta privlače podaci do kojih je ona došla.
"Ovde Džeremi, ovo je za celo čovečanstvo", rekao je Džeremi Hansen.
Tom izjavom člana posade počela je misija Artemis 2. Sa nje je ekipa poslala prve fotografije Zemlje na kojima se vidi fascinantna planeta. Njihova ruta obuhvatala je obilazak Meseca, a 40 minuta astronauti su bili isključeni od ostatka sveta, u potpunoj tišini.
"Nama deluje veliko, ali površina Meseca je velika kao površina Afrike i u tom smislu neko bi možda rekao da ima mesta za sve, međutim nije tako", rekao je docent na Katedri za astronomiju za UNU Dušan Marčeta.

A evo zašto nije - prostor na Mesecu povoljan za trajno prisustvo čoveka, vrlo je ograničen i sav se nalazi u okolini Južnog pola.
"Jedne zovemo ponori večne tame, to su veoma duboki krateri, koji su u takvom položaju u odnosu na Sunce da Sunce nikada ne obasjava njihovo dno i onda sadrže ogromne količine depozita vodenog leda, što je nešto od osnovnih resursa koji su nam potrebni gore. A drugi odmah pored na obodima tih kratera nalaze se pikovi večne svetlosti", objašnjava Marčeta.
Ti kontrasti bili bi idealni za život i za istraživanja. Zato i postoji trka slična onoj iz prošlog veka između najvećih sila sveta. Ko prvi Mesecu - njegov Mesec.
Ipak, put do tamo fizički je nemilosrdniji od povratka kući. Ta dva poduhvata potpuno su različita. Glavna prepreka je ono što na Zemlji uzimamo zdravo za gotovo – vazduh.
"U poređenju sa Zemljom, najveća razlika je što Mesec nema atmosferu, kada Artemis bude sletao nazad na zemlju, ogromnu pomoć dobiće od zemljine atmosfere, kapsula će da uspori zbog trenja o Zemljinu atmosferu, na kraju će da otvori padobrane i upadne u okean. Na Mesecu nema ništa od toga. Niti ima vazduha, niti ima padobrana, niti može da upadne u okean", dodaje docent.
Iako su oči javnosti uprte u 2028. godinu za kada se najavljuje sletanje na našeg prvog svemirskog komšiju, stručnjaci su oprezniji sa prognozama.
"Mislim da će tu biti odlaganja, ali ne bih ja išao tako daleko, u narednih nekoliko decenija. Ja bih sasvim sigurno očekivao prisutvo ljudi na Mesecu. Možda ne sad u narednih baš nekoliko godina, ali tokom narednih 10 godina možemo očekivati vrlo ozbiljne pomake u tom pravcu", kaže on.
Dok nauka rešava jednačine, entuzijasti poput Pera Vimera već pakuju kofere. Njegova poruka je jasna – svemir ne pripada samo agencijama već i snovima svakog pojedinca.
"Sledeće godine idem u svemir. Kako je on pun misterija, često je osnovni cilj za svakog entuzijastu poput mene. Želim svoj deci iz Srbije da poručim da prate svoje snove. Ako su to zvezde, ne dozvolite da vas odrasli odvrate od toga", navodi svemirski entuzijasta i budući astronaut Per Vimer,
Put do Meseca više nije pitanje "da li", već "kada". Dok podaci iz misije Artemis dva polako stižu u laboratorije, jedno je sigurno – čovečanstvo više ne gleda u zvezde samo sa divljenjem već i sa planom da tamo ostane.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







