„Ima jedna rečenica velikog pesnika T. S. Eliota koja kaže - tradicija se ne nasleđuje, tradicija se stiče predanim radom“, poručuje umetnički direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta Gorčin Stojanović.
Jugoslovensko dramsko pozorište jedinstveno je po svom kontinuitetu, osnovano je 1947. godine, a prvu premijeru imalo je 3. aprila 1948. godine.
„Postoji horizont očekivanja kod publike, ali i naša samonametnuta obaveza da budemo najbolji, to ne znači da nam to uspeva uvek. Pozorište je živa stvar, najbolji pisci, najbolji reditelji, glumci, i prosto se ne desi. Kao i što ima predstava koje pred premijeru deluju beznadežno pa se dese. To je magija i prokletstvo pozorišta, to je čar i muka pozorišta, ali to je nešto što najviše liči na život“, kaže Stojanović za UNU.
Kako kaže Gorčin Stojanović, pozorište je staro dve i po hiljade godina, od Eshila, Sofokla i Lipida, i koliko god delovalo čudno, nije se mnogo šta promenilo, jer se ljudska priroda nije mnogo promenila. Ipak ima i razlika.
„Tek možda pred kraj 80-ih godina ljudi su mislili da je okej da dođu u patikama, da dođu muškarci bez kravate, da dođu u nekom džemperu. U svakodnevnoj odeći pristojnoj, a pre toga je bilo osećanje svečanosti kad se ide u pozorište. To ima svoje čari, ali sa druge strane zašto je važnije da vidite predstavu, naravno treba da budete ukusno obučeni da ne smetate drugima“, objašnjava nam Stojanović.
Od samog početka JDP nije bio samo pozorište već i simbol kulturnog samopouzdanja Beograda. Na toj sceni igrali su najveći - Ljuba Tadić, Mira Stupica, Branko Pleša, Bora Todorović, Milena Dravić, a danas Dragan Mićanović, Anita Mančić, Nikola Rakočević, Milan Marić i mnogi drugi.
Zajedničko za sve epohe je isto, do karata se teško dolazi. Biti ili ne biti, pitao se Hamlet, a odgovor ovde u JDP je biti na sceni. A da biste bili među sedištima u sali morate da budete vešti u kupovini, jer se karte velikom brzinom rasprodaju.
Na toj sceni postavljane su predstave koje su pomerale granice, uvodile nove poetike i provocirale publiku da misli. Zgrada je teško stradala u požaru 1997. godine, ali pozorište nije prestalo da radi. Potpuno obnovljeno 2003, postalo je simbol kulturnog opstanka Beograda.
„Dve i po hiljade godina publika se u pozorište vraća, ma šta joj radili. I zato se mi ne sekiramo za veštačku inteligenciju, ja govorim za moj deo posla. Možda će biti generisani glumci, generisane priče, možda direktor fotorgrafije neće morati da postoji, ali pozorišta će i tada biti u nekoj formi“, poručuje umetnički direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta Gorčin Stojanović.
Mnogi glumci sa pozorišnih dasaka stižu i do filmskog platna. Jedno od mesta gde se ta veza najduže čuva je Dvorana Kulturnog centra Beograda, najstariji aktivni bioskop u Beogradu, koji radi bez prekida od 1963. godine.
„Slogan ovog bioskopa je - mesto dobrog filma. Dvorana Kulturnog centra je što bi se reklo old fešn sinema, u njemu ne možete da kupite kokice i pijete koka-kolu, ali možete da gledate odlične evropske filmove. Možete da gledate filmove koji su nagrađivani na najznačajnijim svetskim festivalima, ali pored evropskih filmova možete da gledate odlilčne nezavisne, američke filmove, kao što je na primer film Hamnet“, rekao je za UNU urednik filmskog programa Kulturnog centra Beograda Ivan Aranđelović.
Zgrada u kojoj se nalazi bioskop spomenik je kulture. Izgrađena je krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, po projektu arhitekte Ratomira Bogojevića. Program Dvorane Kulturnog centra, mreža „Europa Cinemas“ proglasila je najboljim u Evropi 2023. godine, u konkurenciji više od 1.100 bioskopa.
„Filmovi se u ovom bioskopu emituju 364 dana u godini, ne radimo samo 31. decembra. Ovo je jeste bioskop koji oslikava duh starog Beograda, u ovoj sali su gostovali neki od najznačajnijih srpskih, jugoslovenskih, ali i evropskih reditelja. U ovoj sali je gostovala Sofi Marso, ovo je mesto gde se promišlja o filmu šest decenija“, kaže nam Aranđelović.
Vidoje Čarapić, kino-operater sa 40 godina iskustva, svedoči o sudaru starih i novih tehnologija. Poveo nas je pravo u projekcionu kabinu.
„Ovde je sudar dve tehnologije, stare i nove. Stare su čuvene 35-ice sa silikonskim trakama, a ovi novi digitalni projektori. Preko njega sada puštamo najnovije filmove. Unesemo ih u server, povučemo ih iz servera i idemo na prikazivanje filma. Učitamo film, pustimo film na audio traku i to je sve“, objašnjava nam kino-operater Kulturnog centra Beograda Vidoje Čarapić.
Upoznali smo se sa stolom i alatom za premotavanje, sečenjem i produžavanjem trake, ali i sa izrazima koji mnogim mladima sada sigurno nisu poznati.
Naš novinar Srđan Ristić naučio je šta znači izraz pendlovanje, odnosno da je u jednom trenutku mogla jedna kopija filma da se emituje u više bioskopa. To je najviše urađeno sa filmom Undergound, kada je u čak pet bioskopa emitovan isti film. Dakle, jedan kotur filma, a onda čim se završi, deo je uziman i trčalo se u drugi biokop, kako bi se pustio film.
Kada su proslavljali šest decenija kontiuranog rada, određenim značajnim srpskim i jugoslovenskim rediteljima dodeljena su počasna mesta u Kulturnom centru Beograda.
„Mi smo njima poslali plan bioskopa, koji broji 295 mesta, i oni su odabrali sedišta u kojima žele da sede. Svoje mesto je odabrao i Zdravko Šotra koji nas je napustio prošle godine. Na početku drugog dela našeg gledališta je mesto rezervisano za Emira Kusutricu, a u prvom redu je recimo Rajko Grlić. Tu su počasna mesta za Lordana Zafranovića, za Gorana Markovića, Darka Bajića“, ispričao nam je Aranđelović.
U vremenu kada se sve ubrzava i seli na ekrane u džepu, Jugoslovensko dramsko pozorište i Dvorana Kulturnog centra Beograda ostaju mesta susreta ljudi, kulture i sećanja. Ovde se umetnost ne konzumira usput, već se doživljava zajedno.
Projekat sufinansiran od strane Gradske uprave Grada Beograda, stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.