Debitovao je u kultnom hororu još 1978. godine
Foto: ProfimediaMajkl Majers je nezaustavljiva sila zla još od svog filmskog debija u kultnom hororu Noć veštica iz 1978. godine. Međutim, da li je lik ovog zloglasnog ubice zaista temeljen nas stvarnoj osobi?
Iako se radnja ovog horor filma odvija u izmišljenom gradiću Hadonfildu u llinoisu, reditelj Džon Karpenter i producentkinja Debra Hil su inspiraciju pronašli u stvarnim iskustvima – što je dovelo do stvaranja jednog od najpoznatijih negativaca u istoriji kinematografije.
Ime Majkl Majers pozajmljeno je od stvarne osobe koju su Karpenter i Hil poznavali – filmskog distributera koji je pomogao Karpenteru pri njegovom ranijem filmskom projektu Napad na policijsku stanicu (Assault on Precinct 13).
"Osećao sam da mu dugujem, pa sam mu se tako odužio", objasnio je reditelj.
Međutim, sama ideja lika potekla je iz uznemirujućeg iskustva koje je Karpenter doživeo kao student Univerziteta Vestern Kentaki, tokom posete psihijatrijskoj bolnici.
"Posetili smo najteže pacijente. Bio je tamo dečak, možda dvanaestogodišnjak, s pogledom koji nikada neću zaboraviti – hladnim, praznim, gotovo demonskim. Bilo je to najjezivije što sam ikada video."
Taj susret ga je nadahnuo da u film unese monolog lekara Sema Lumisa o dečaku s "praznim, bledim, bezizražajnim licem i đavolskim očima".
Majlsova neuništivost je delomično inspirisana robotom-ubicom kojeg je glumio Jul Briner u filmu Westworld.

Pre nego što je postala simbol čistog zla, Majersova kultna bela maska bila je zapravo – lice kapetana Kirka iz Zvezdanih staza, kojeg je glumio Vilijam Šatner.
Scenograf Tomi Li Valas pronašao ju je u prodavnici na Hollywood Boulevardu. Iako su razmatrali i masku klovna, Karpenteru se više svidela "bezličnost" Kirkove maske.
Valas je proširio otvore za oči, uklonio obrve i zaliske, ofarbao je u belo i raščupao kosu – i tako stvorio jedno od najprepoznatljivijih lica u istoriji horora.
Poput svog progonitelja, i Lori Strod (koju je glumila Džejmi Li Kurtis) dobila je ime po stvarnoj osobi – navodno bivšoj Karpenterovoj devojci.
Ipak, lik i ličnost oblikovala je Debra Hil, koja je rekla: "Bila sam dadilja i znala sam kako se devojke ponašaju u tim situacijama. Sve su one bile deo mene."
Hil je odrasla u malom gradu Hadonfildu u Nju Džerziju, koji je poslužilo kao ideja za filmski Hadonfild u Ilinoisu.
Kuća porodice Majers temeljena je na klasičnim urbanim legendama malih američkih gradića.
"Većina malih gradova ima priču o 'ukletoj kući niz ulicu' – barem tinejdžeri tako veruju", rekao je Karpenter. Kuća prikazana u filmu zaista postoji, ali ne u Ilinoisu, već u južnoj Pasadeni u Kaliforniji.
Godine 1987. premeštena je s izvorne lokacije zbog gradnje bolnice. Danas je obnovljena i koristi se kao poslovni prostor, ali nije otvorena za posetioce. Uprkos tome, obližnja ograda iza koje se Majkl Majers prvi put pojavljuje i dalje privlači brojne obožavatelje.
Sudbina stvarnog pacijenta koji je poslužio kao inspiracija nikada nije otkrivena. Izmišljeni Majkl Majers, međutim, je svoj kraj dočekao u filmu Noć veštica: Kraj (Halloween Ends) iz 2022. godine.
Ipak, Karpenter priznaje da nikada nije želeo da mu da konačan završetak: "Majkl je čovek, ali i nešto više. Možda nadrealan, možda ne – upravo to ga čini toliko zastrašujućim."
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







