Obratila se pratiocima bolnim rečima
Foto: ATAImages/Antonio AhelKnjiževnica Vedrana Rudan otkrila je nove detalje borbe s karcinomom u svojoj kolumni.
Ona se već neko vreme bori s karcinomom, a u najnovijoj kolumni "Očaj" koji je obavila na blogu Devojka u zagrljaju metastaza na sajtu Rudan.info otkrila je teške detalje o napretku bolesti.
"Ovih dana često padam u provaliju. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj već jako dugo živim. Da budem jasna, stara sam, teško bolesna, ali se ne bojim smrti", počela je Rudan.
"Moj onkolog mi je juče rekao: 'Bolest napreduje, gospođo, tešite se, još niko iz života nije živ izašao'", otkrila je reči svog doktora.

Rudan je na to odgovorila u svom stilu, kako ju je lekar zapravo obradovao.
"Razveselio me, život u Hrvatskoj više ne mogu da podnesem", napisala je.
Književnica se potom sa ogrorčenjem osvrnula na dešavanja u društvu.
"Ovih dana često padam u provaliju. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj već jako dugo živim. Da budem jasna, stara sam, teško bolesna, ali se ne bojim smrti. Moj onkolog mi je juče rekao, bolest napreduje, gospođo, tešite se, još niko iz života nije živ izašao.
Razveselio me, život u Hrvatskoj više ne mogu podneti.
Kako je moguće da horde građana dižu u nebesa lažnog heroja, prevaranta, manipulatora, lopova i katolika koji nikad nije čuo za Isusa? Kao ni njegov Veliki Obožavatelj. Jesmo li baš svi slepi, glupi i zli?
Horde luđaka i mladih i starih obučenih u crno love po Hrvatskoj Srbe. Ej, rat je završio pred 30 godina? Ima li normalnih u Hrvatskoj?
Zašto se ne javi netko ko bi nas očajnike mogao utešiti. Strašno je gledati divljake koji su nam zemlju pretvorili u igralište gde svaki u crno obučen zlikovac može palicom krojiti našu sudbinu.
Meni je ovih dana više nego morfijum trebao glas Čoveka.
Znala sam da ga neću čuti.
Čula sam ga.
Koja sreća.
Koje olakšanje.
I nada, konačno nada.
Javio se riječki nadbiskup Mate Uzinić. Osudio je ponašanje mladih koji su se obukli u crno i nameravali napasti druge.
Na koncertu “Rijeka se budi” rekao je: “Je li buđenje našeg naroda da se stalno vraćamo u prošlost? Ili trebamo tražiti drugačiji put – kakvu Crkvu i kakve hrišćane želimo u društvu?”
Konačno sam čula glas razuma na brodu luđaka koji u oluji traži stenu u koju bi se zabio.
Jednom sam imala čast razgovarati s njim. Nisam vernica i nikad neću postati, stoga sam ga pitala kako da mu se obratim.
“Zovite me Mate”, rekao je.
Nasmejala sam se, ali sam ipak puna nelagode preko usta prevalila “Mate”.
Učiniću to i sada.
Mate, znate li koliko značite nama koji smo izgubili svaku nadu?
Mate, znate li koliko Vas volimo?"
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







