Da li ste se ikada nasmejali kada se vaš rival obrukao u javnosti? Evo zašto niste jedini...
Foto: ShutterstockOsećaj zadovoljstva zbog tuđe nesreće, veoma je česta emocija. Može delovati zlobno, čak i osvetnički, ali ako ste ikada osećali grižu savesti zbog zadovoljstva koje ste osetili kada je neko drugi pogrešio, nemojte biti prestrogi prema sebi, piše Science Focus.
Osećaj zadovoljstva zbog tuđe nesreće je rezultat više duboko ukorenjenih procesa koje je ljudski mozak razvijao milionima godina.
Pre svega, ljudi su izuzetno društvena bića. Neki naučnici nas čak nazivaju "ultradruštvenim“. Neprestano smo svesni drugih ljudi, svojih odnosa sa njima i, što je u ovom kontekstu najvažnije, svog društvenog statusa.
Upravo je taj poslednji ključan; mi ljudi instinktivno smo svesni opšte hijerarhije, poretka i svog mesta u njemu. Na podsvesnom nivou želimo da budemo voljeni, poštovani i da nam se dive. To je veliki deo načina na koji razumemo svoje mesto u svetu i utiče na velik deo našeg ponašanja i motivacije.
Postoji mnogo načina da poboljšate svoj društveni status. Možete postići velike sportske uspehe, napredovati na poslu, imati najveću i najbolju kuću, najnoviji gedžet, najviši rezultat u Fortniteu i slično.
Kako god to postigli, povećanje društvenog statusa prija jer tada aktivira centre nagrađivanja u našem mozgu. Važi i obrnuto; istraživanja su pokazala da je veoma nizak društveni status vrlo stresan i štetan po dobrobit.

Ali pošto je sve to subjektivno i relativno, jedan način da se vaš društveni status poboljša jeste da se nečiji drugi smanji. Zato, kada vidimo da se neko obruka na način koji mu narušava ugled i samim tim status, možemo osetiti nalet zadovoljstva jer se naš status povećava, bez ikakvog troška za nas. I to je zlurado zadovoljstvo.
Ipak, to se ne dešava svaki put kada neko pogreši. Obično mora biti proporcionalno (na primer, to što neko ima lepšu baštu od vas pa doživi saobraćajnu nesreću retko je "zadovoljavajuće"), a često je u pitanju osoba koja je to na neki način "zaslužila“. Nesreća simpatičnih i dragih ljudi retko prija, čak i ako imaju viši status.
Sve to proizlazi iz još jedne duboko ukorenjene sklonosti ljudskog mozga: takozvane pristrasnosti "pravednog sveta". Naš mozak je evoluirao tako da pretpostavlja da je svet pravedno mesto, iako dokazi za to često nisu ubedljivi. Naš mozak reaguje na doživljenu pravednost i pravdu slično kao na porast društvenog statusa - veoma pozitivno.
Zato, kada neko za koga smatramo da ima viši status, a možda ga je stekao na način koji smatramo nepravednim, doživi neuspeh i nesreću koji mu snižavaju položaj u odnosu na nas, to stvara snažnu kombinaciju osećaja statusa i pravednosti - i to bez ikakvog troška za nas. Gledano na taj način, bilo bi čudnije da naš mozak ne uživa u zluradom zadovoljstvu.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







