Panika sa kojom roditelji na pregled dovode bebu, govori o slaboj informisanosti i shvatanju bljuckanja, jedne normalne pojave koja se kod beba javlja
U praski lekari se često susreću sa pregledima koje roditelji zakazuju sa napomenom da beba „povraća“.
Panika sa kojom roditelji na pregled dovode bebu, govori o slaboj informisanosti i shvatanju bljuckanja, jedne normalne pojave koja se kod beba javlja, jer na sreću, velika većina pregleda ovakvih beba završava se sa bezazlenom dijagnozom - bljuckanje odnosno regurgitacija.
U prvim mesecima života, gotovo svi organski sistemi bebe još uvek su nezreli i u fazi jačanja. Takav je slučaj i sa sfinkterom, odnosno mišićem koji poput ventila stoji na prelasku iz jednjaka u želudac. Ovaj mišić služi da svojim otvaranjem propusti u želudac hranu koju unosimo ili da se zatvori kada pristigne hrana, kako bi ona ostala u želucu i mogla natanane da se svari.
Kod beba, međutim, ovaj mišić je nije dovoljno zreo, i u periodu kada beba sve više povećava obim mlečnih obroka on se ne zatvori u potpunosti, te na taj način dozvoli vraćanje manje količine mleka iz želuca u jednjak. To mleko nadalje dospeva u usta beba, i biva skupa s pljuvačkom izbljucnuto, u tečnom ili polusirastom obliku.
Iako se roditeljima čini da je sadržaj koji bebe izbljucnu veliki, što izaziva strepnju da su time drastično smanjile količinu potrebnog obroka, radi se zapravo o vrlo maloj zapremini. Poređenja radi, možete napuniti špric od 5ml mlekom i prosuti ga na pelenu, da biste se uverili koliku će fleku napraviti. Na taj način će vam biti jasno da bebe bljucnu zapravo svega nekoliko mililitara mleka, naspram stotinu koliko su možda popile.
Koliko god da je bljuckanje učestalo, beba napreduje dobro, ne gubi na težini, raspoložna je i nepromenjenog ritma spavanja. Bljuckanje se vremenom proređuje, naročito sa početkom uvođenja čvrstih obroka, i do sedmog ili osmog meseca života bebe se mahom u potpunosti gubi.
Povraćanje je kod novorođenčeta i odojčeta je česta pojava, ali može biti i znak nekog teškog oboljenja. Javlja se i u prvim časovima života - tada bebe izbacuju progutanu amnionsku tečnost. Kasnije, pri sisanju, bebe mogu da progutaju dosta vazduha, što izaziva povraćanje ako ne podrignu. Isto se desi i ako presisaju ili popiju mleka više nego što je kapacitet želuca, prenosi Stetoskop.
Nepravilna tehnika hranjenja bebe ili sisanja isto može izazvati povraćanje. U svim tim slučajevima povraćanje je prolazna pojava i sa malo pažnje od strane roditelja problem se lako reši. Iako je ovo stanje relativno normalno u prvim mesecima života bebe, postoje slučajevi kada beba uporno povraćaju. U slučajevima upornog povraćanja, a naročito ako je to povraćanje praćeno propratnim simptomima, potrebno je da se roditelji hitno jave i potraže lekarsku pomoć. Propratni simptomi povraćanja kod beba koji zahtevaju hitnu medicinsku pomoć jesu:
Neki osnovni principi koje bi trebalo roditelji da se pridržavaju, kako bi se bljuckanje kod beba smanjilo su:
"Nasuprot bljuckanju, povraćanje kod beba je obilnije, praćeno promenom raspoloženja i opšteg stanja bebe. Povraćanje nije fiziološka pojava, nije bezazleno, i neophodno je naći uzrok i blagovremeno ga lečiti”, ističe doktorka Ana Lazarević.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.