Novi poslodavac u većini slučajeva preuzima i zaposlene i obaveze koje je imao prethodni vlasnik
Foto: ShutterstockPromena vlasništva ili spajanje kompanija ne znači automatski otkaz. Zakon štiti kontinuitet radnog odnosa, obavezuje novog poslodavca da preuzme ugovore o radu i garantuje očuvanje stečenih prava zaposlenih.
Promena vlasnika kompanije ili spajanje preduzeća često među zaposlenima izaziva strah od otkaza, smanjenja plata ili gubitka stečenih prava. Ipak, radno zakonodavstvo u Srbiji predviđa jasna pravila koja sprečavaju da organizacione promene budu razlog za automatski prestanak radnog odnosa.
Novi poslodavac u većini slučajeva preuzima i zaposlene i obaveze koje je imao prethodni vlasnik, dok radnici zadržavaju kontinuitet zaposlenja i prava koja su već ostvarili.
Prema važećim propisima, sama promena poslodavca ne znači automatski i prestanak radnog odnosa. Naprotiv, osnovno načelo jeste da radni odnosi nastavljaju da važe i nakon promene vlasništva ili statusa kompanije, osim ukoliko posebnim sporazumima nije drugačije uređeno.
Na taj način zaposleni zadržavaju kontinuitet radnog odnosa, dok novi poslodavac preuzima određene obaveze koje je imao njegov prethodnik.
"Pored zakonskih odredbi, dodatna prava i obaveze mogu biti definisani i pojedinačnim ugovorima o radu ili kolektivnim ugovorima. Ukoliko su u tim dokumentima predviđena posebna pravila za slučaj promene poslodavca, ona nastavljaju da proizvode pravno dejstvo i nakon prenosa kompanije na novog vlasnika", kaže advokat Branislav Vještica", prenosi Biznis.rs.
On dodaje da najveći deo odgovornosti nakon promene poslovnog subjekta prelazi na takozvanog naslednog poslodavca, koji je dužan da preuzme sve postojeće ugovore o radu zaposlenih. Na taj način radnici ne mogu ostati bez posla samo zbog organizacionih promena u kompaniji.
"Osim ugovora o radu, novi poslodavac mora da nastavi primenu pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora koji je važio kod prethodnog poslodavca. Time se zaposlenima garantuje da neće preko noći ostati bez prava koja su do tada imali, uključujući zarade, dodatke, naknade i druga prava koja proizlaze iz opštih akata", objašnjava advokat.
Propisi predviđaju da nasledni poslodavac najmanje godinu dana mora da primenjuje postojeća pravila, osim ukoliko u međuvremenu ne bude zaključen novi kolektivni ugovor ili raniji kolektivni ugovor istekne pre tog roka. Na taj način ostavlja se dovoljno vremena da se novi uslovi rada usaglase kroz pregovore, bez naglih promena koje bi mogle da utiču na položaj zaposlenih.
Pored obaveza prema zaposlenima, zakon propisuje i pravila informisanja sindikata. I prethodni i novi poslodavac moraju da obaveste reprezentativni sindikat o planiranoj promeni najmanje 15 dana pre nego što do prenosa dođe.
To obaveštenje mora da sadrži datum ili planirani datum promene poslodavca, razloge zbog kojih dolazi do prenosa, kao i procenu pravnih, ekonomskih i socijalnih posledica koje bi promena mogla imati po zaposlene.
"Poslodavci su, takođe, obavezni da predstave i mere koje planiraju kako bi eventualne negativne posledice po zaposlene bile što manje. Cilj ovakvog pristupa jeste da radnici i njihovi predstavnici unapred znaju šta ih očekuje i da imaju dovoljno vremena da reaguju ukoliko smatraju da su njihova prava ugrožena", ocenjuje Vještica.

Nakon dostavljanja obaveštenja sledi period konsultacija između poslodavaca i reprezentativnog sindikata, koji traje najmanje 15 dana pre promene. Tokom tog perioda razmatraju se moguće posledice po zaposlene i traže rešenja koja bi ublažila eventualne negativne efekte reorganizacije.
U kompanijama koje nemaju reprezentativni sindikat, obaveza informisanja ne prestaje. U tom slučaju poslodavac je dužan da neposredno obavesti zaposlene o planiranoj promeni, razlozima zbog kojih do nje dolazi i načinu na koji će ona uticati na njihov radni status i uslove rada.
Rokovi za zaštitu prava pred sudom Radno zakonodavstvo detaljno uređuje i zaštitu prava zaposlenih u slučaju spora sa poslodavcem. Kada zaposleni smatra da mu je neko pravo iz radnog odnosa uskraćeno ili povređeno, zaštitu može da potraži pred sudom.
"Međutim, pravo na podnošenje tužbe nije neograničeno. Rok za pokretanje sudskog postupka iznosi 60 dana od trenutka kada je zaposleni saznao za povredu svog prava ili od dana kada je do same povrede došlo. Propuštanje ovog roka može značiti gubitak mogućnosti da se određena prava zaštite sudskim putem", navodi Vještica.
Posebna pravila važe za novčana potraživanja iz radnog odnosa. Zahtevi koji se odnose na zarade, naknade ili druga finansijska potraživanja zastarevaju po isteku tri godine od dana kada su dospela na naplatu, nakon čega njihova prinudna naplata više nije moguća.
Kada je reč o nadležnosti sudova, zaposleni mogu da biraju da li će tužbu podneti sudu prema sedištu poslodavca ili prema mestu u kojem poslodavac obavlja svoju delatnost, što im olakšava ostvarivanje sudske zaštite.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







