Misterije čuda drevnog sveta
Foto: ProfimediaOd skrivenih odaja do izgubljenih civilizacija, najzagonetnije građevine na svetu i dalje, polako, otkrivaju svoje tajne.
Za otprilike pola sata provedenih na društvenim mrežama možete da saznate najneverovatnije stvari o piramidama širom sveta, piše Science Focus.
Saznaćete da one zapravo nisu bile grobnice ili spomenici, već generatori energije osmišljeni da koriste elektromagnetnu energiju Zemlje. Otkrićete i da se ispod piramida u Gizi nalaze ogromne strukture koje se prostiru na više od 600 metara, a da se dokazi o njihovom postojanju navodno prikrivaju.
I, naravno, ove neverovatne građevine nisu izgradili Egipćani, Maje niti bilo koji drugi drevni narodi. Izgradili su ih vanzemaljci, naravno.
Naravno, ništa od toga nije tačno.
O piramidama u Egiptu i drugim delovima sveta kruže brojne spekulacije i teorije zavere. Na neki način, lako je razumeti zašto, kaže dr Kembel Prajs, kustos zbirke Egipta i Sudana u Mančesterskom muzeju i autor knjige „Kratke istorije starog Egipta“.
„Nije važno koliko puta ih vidite, one su jednostavno zadivljujuće“, kaže on. „Ali upravo zbog toga postaju povod za razne sulude teorije.“
Veoma mali broj teoretičara zavere koji o piramidama raspravljaju iz udobnosti svojih fotelja zapravo je sišao na teren i proučavao ih. Još manje njih ima odgovarajuće kvalifikacije za to.
Kada razgovarate sa stručnjacima koji su radili na terenu u Egiptu, Meksiku ili Kini, oni se obično blago i strpljivo osmehnu, a zatim objasne šta je zaista otkriveno tokom decenija temeljnog istraživanja i iskopavanja.
„Znamo više nego što mnogi ljudi misle“, kaže egiptolog Mark Lener, direktor organizacije Ancient Egypt Research Associates. „Mnogi od tih teoretičara nikada nisu bili u Egiptu – jednostavno ne primećuju tragove ljudskog rada koji se nalaze svuda na piramidama.
„Mogao bih sutra da prošetam sa vama po Gizi i pokažem vam tragove alata. Možete da vidite gde su koristili dleta, gde su između kamenih blokova u unutrašnjosti Velike piramide nanosili grudve maltera. Tu su i grafiti sa imenima radnih grupa.“
Lener istražuje u Gizi još od kraja osamdesetih godina prošlog veka. Iako su on i njegove kolege mnogo toga otkrili, kaže da uvek ima još da se nauči, kako u Egiptu tako i na drugim lokalitetima sa piramidama širom sveta.
Ovo je šest najvećih nerešenih misterija – ne teorija zavere – povezanih sa ovim čudima drevnog sveta.
Velika praznina otkrivena je ispitivanjem promena u gustini stena.
Godine 2017. istraživači koji su radili na projektu ScanPyramids objavili su da su otkrili do tada nepoznatu šupljinu unutar Velike piramide faraona Kufua u Gizi.
Koristeći mionsku tomografiju – tehniku kojom se prate kosmičke čestice koje prolaze kroz kamen – identifikovali su veliku prazninu iznad Velike galerije, dugu najmanje 30 metara. Ubrzo su usledili naslovi o skrivenim odajama, izgubljenom blagu i drevnim tajnama koje čekaju da budu otkrivene.

Stvarnost je istovremeno manje dramatična i zanimljivija.
„Praznina zaista postoji. Još ne znamo čemu je služila“, kaže Lenner. „Da li je vodoravna? Da li ima isti nagib kao Velika galerija? Ali neka vrsta šupljine svakako postoji.“
Jedna mogućnost je da je imala konstrukcionu namenu i pomagala u raspoređivanju težine unutar građevine. Druga je da predstavlja arhitektonski prostor povezan sa izgradnjom piramide.
„Mislim da je najverovatnije objašnjenje da je reč o prostoru ostavljenom tokom gradnje, jer su namerno pravili takve praznine iznad odaja i prolaza“, kaže Lenner.
„Postoje slični primeri i u drugim piramidama, mada nisu toliko impresivni. Mislim da je to verovatno povezano sa gradnjom i brigom o opterećenju koje podnose prolazi i odaje. Često su gradili čvršće nego što je bilo neophodno.“
Neki istraživači smatraju da bi praznina mogla da bude do sada nepoznata odaja, ali za sada nema dokaza da se u njoj nalaze predmeti, grobnice ili bilo šta nalik scenama iz avanturističkih filmova.
Misterija uglavnom opstaje zato što arheolozi nerado buše jednu od najvažnijih građevina na svetu.
Za sada, Velika praznina ostaje neobična pojava: zaista neobjašnjena struktura unutar jedne od najproučavanijih građevina na Zemlji.
Pre dvadeset godina ideja o neotkrivenim monumentalnim građevinama skrivenim ispod amazonske prašume možda bi zvučala kao naučna fantastika. Danas je to deo glavnih tokova arheoloških istraživanja.
Napredak u tehnologiji lidara – laserskog skeniranja koje može da prodre kroz krošnje drveća – otkrio je ogromne mreže naselja, puteva, zemljanih građevina i ceremonijalnih platformi u delovima basena Amazona i drugim područjima Južne Amerike.
Sve jasnija slika ukazuje na složenija društva i predele koji su bili mnogo gušće naseljeni nego što su istraživači ranije verovali.
Još 2022. godine istraživači su otkrili skrivene piramide, od kojih su neke visoke čak 22 metra, u gusto pošumljenim područjima Bolivije i Ekvadora. Među drugim otkrićima su ostaci hrama spiralnog oblika u Peruu.
Maje i druge mezoameričke civilizacije gradile su piramide sa stepenastim nivoima, za razliku od glatkih stranica egipatskih piramida.
Međutim, nisu samo piramide te koje čekaju da budu otkrivene.
„Mislim da već poznajemo gotovo sve piramide na području Maja, koje obuhvata jugoistočni Meksiko, Gvatemalu, Belize, Honduras i Salvador, kao i na području mezoameričkog Meksika. Piramide su veoma uočljive“, kaže profesor Takeši Inomata, arheolog sa Univerziteta u Arizoni.
Inomata je 2020. godine pomoću lidara otkrio Aguada Feniks, za koji se veruje da je najveće i najstarije ceremonijalno nalazište Maja. Nalazište na području današnjeg Meksika dugo je gotovo 1,4 kilometra.
„Kada ste na zemlji, ne možete da vidite njegov oblik i veličinu. Zato nam je bio potreban lidar“, kaže Inomata.
Jedna od preostalih misterija Južne Amerike jeste šta bi još moglo da se krije u tim područjima. Jedna studija iz 2023. godine procenila je da bi broj još neotkrivenih građevina mogao da dostigne čak 23.000.
Pitanje nije da li postoje još izgubljenih gradova koje treba pronaći – gotovo sigurno postoje. Pravo pitanje je koliko su bili veliki, koliko su bili međusobno povezani i koliko su njihova društva bila napredna.
Ovo je najveća među misterijama piramida i pitanje koje je podstaklo više sumnjivih objašnjenja nego gotovo bilo koja druga arheološka tema. Ako kameni blok teži 100 tona ili više, zar nisu morali da budu uključeni vanzemaljci, izgubljene civilizacije ili tehnologija protiv gravitacije?
Verovatno nisu. Nezgodna istina je da su drevni narodi često bili mnogo sposobniji nego što im danas priznajemo.
Arheolozi su prikupili brojne dokaze o tehnikama vađenja kamena, saonicama, užadima, organizovanom radu, vodenim putevima i rampama. Na lokalitetu na kojem Lener radi još od osamdesetih godina prošlog veka nalazio se „Izgubljeni grad“, za koji se danas veruje da je bio dom za oko 20.000 radnika koji su gradili piramidu.
Postoji čak i papirus nazvan „Mererov dnevnik“, otkriven 2013. godine. Reč je o zapisu starom 4.500 godina, koji opisuje kako je grupa radnika prevozila krečnjak mrežom kanala u vreme faraona Kufua.

Ipak, važna pitanja i dalje ostaju bez odgovora. Ne postoji opšta saglasnost o tome kakav je tačno sistem rampi korišćen u Gizi. Prevoz najtežih blokova i dalje je teško detaljno rekonstruisati, ali većina egiptologa smatra da su rampe imale važnu ulogu.
„Imam svoju omiljenu teoriju o rampi, prema kojoj se ona u slučaju Kufove piramide protezala praktično sve do kamenoloma“, kaže Lenner. „Rampa razumne veličine mogla je da vodi od kamenoloma, udaljenog oko 350 metara, do visine od 30 do 40 metara iznad osnove Velike piramide.
„Ali čak i tada ne razumemo u potpunosti kako su završili vrh piramide. Nismo sigurni kako su osmislili rešenje za taj poslednji deo gradnje.“
Dok dva slična prolaza iz Kraljeve odaje dopiru do ivice piramide, prolazi iz Kraljičine odaje završavaju se pre nje.
Unutar Velike piramide nalaze se dva uska prolaza koja vode iz takozvane Kraljičine odaje. Za razliku od većih hodnika kroz koje posetioci mogu da prolaze, ovi kanali su toliko mali da kroz njih jedva mogu da prođu savremeni roboti. Njihova namena ostaje jedna od najdugotrajnijih misterija piramida.
Misterija je postala još veća devedesetih godina prošlog veka, kada su istraživanja pomoću robota otkrila nešto što je izgledalo kao mala krečnjačka „vrata“ koja blokiraju prolaze. Na jednim su čak pronađeni bakarni delovi koji podsećaju na ručke. Iza jedne prepreke nalazila se još jedna, pa je na trenutak izgledalo kao da su egiptolozi zakoračili u avanturistički film.
Istina je složenija. Većina stručnjaka sumnja da su ovi prolazi služili za ventilaciju, uprkos popularnom nazivu „vazdušni kanali“.
„Ne mislim da su stari Egipćani bili zabrinuti zbog protoka vazduha. Ovo nije bila procena rizika u pogledu zdravlja i bezbednosti“, kaže Prajs. „Na drugim mestima su kopali tunele u mnogo zagušljivijim uslovima.“
povezane sa egipatskim verovanjima o zagrobnom životu i faraonovom putovanju ka zvezdama. U staroegipatskim tekstovima preminuli vladari često se povezuju sa određenim delovima neba, a pojedini istraživači smatraju da su prolazi bili usmereni ka važnim zvezdama ili sazvežđima. Drugi veruju da su bili deo šireg verskog sistema čiji su detalji izgubljeni.
„Možda postoji objašnjenje povezano sa zvezdama, ali moguće je i da postoji praktičan razlog, poput kontrole nagiba“, kaže Prajs. „Možda je razlog sasvim praktičan, na primer da je kroz prolaz prolazilo uže iz nekog građevinskog razloga.“
Ako su prolazi povezani sa položajem zvezda, Prajs odbacuje način na koji pojedini teoretičari dodatno razvijaju tu ideju.
„Tumačiti piramide kao neku vrstu mape sazvežđa Orionovog pojasa na Zemlji – to je ipak preterivanje. Ne znam zašto bi stari Egipćani želeli to da urade. U to ne verujem.“
Sudanske piramide u Meroeu, oko 200 kilometara severno od glavnog grada Kartuma.
Kada biste nekoga pitali da navede zemlju piramida, većina bi odgovorila – Egipat. Međutim, Sudan ima više ovih drevnih građevina nego njegov čuveni severni sused.
Većina pripada drevnom Kraljevstvu Kuš, koje je cvetalo u Nubiji, južno od Egipta. Počev od približno osmog veka pre nove ere, kušitski vladari prihvatili su i prilagodili egipatske tradicije, uključujući gradnju piramida. Tokom više vekova izgradili su stotine piramida sa strmim stranama na kraljevskim grobljima, poput onih u Nuriju i Meroeu.
To otvara očigledno pitanje: zašto su izgradili toliko piramida?
Deo odgovora krije se u vremenskom periodu tokom kojeg su građene, kaže Prajs.
„Piramide su gradili duže nego stari Egipćani. Meroe je u poslednjim vekovima pre nove ere i prvim vekovima nove ere bio poput suparničke civilizacije Rimskom carstvu. Zato ih ima više.“
Sudanske piramide su takođe manje od ogromnih građevina u Gizi, pa ih je bilo lakše graditi u većem broju. Veruje se da su slične, manje piramide nekada bile uobičajene i u Egiptu i da su verovatno poslužile kao uzor onima u Kušitskom kraljevstvu, kaže Prajs. Međutim, egipatske piramide tog tipa nisu opstale zbog pljačkaša i protoka vremena. One u Sudanu delimično su sačuvane jer su se nalazile na geografski izolovanijem području.
Danas je Sudan, naravno, zahvaćen ratom. Što se on pre završi, to će pre biti moguće odgovoriti na katastrofalnu humanitarnu situaciju u regionu, a svet će dobiti priliku da sazna više o međusobno povezanim istorijama afričkih civilizacija.
„Ljudi bi trebalo da znaju više o arheologiji Sudana“, kaže Prajs.
Civilizacija Karal razvijala se između 3000. i 1800. godine pre nove ere.
Drevni grad Karal, na obali Perua, jedan je od najstarijih poznatih urbanih centara u Amerikama. Star je oko 5.000 godina i sadrži monumentalne platforme i građevine nalik piramidama, izgrađene otprilike u isto vreme kada i neke od najranijih egipatskih piramida.
Misterija nije u tome što ne znamo ko ga je izgradio. Poznato je da su ga podigli pripadnici civilizacije Norte Čiko. Pravo pitanje je kako se tako složeno društvo razvilo tako rano.
Čini se da se Karal razvio bez mnogih odlika koje se tradicionalno povezuju sa civilizacijom. Postoji malo dokaza o ratovanju. Monumentalne građevine nastale su pre nego što je grnčarstvo postalo široko rasprostranjeno. Privreda se možda u velikoj meri oslanjala na ribolov i trgovačke mreže, a ne isključivo na poljoprivredu.
To dovodi u pitanje pretpostavke o tome kako društva postaju složena. Arheolozi su decenijama često isticali kraljeve, vojske i sukobe kao pokretače nastanka država. Karal ukazuje na drugačiju mogućnost – da je važnu ulogu imala zajednička saradnja.
„Ljudi su gradili te velike građevine u veoma ranim fazama razvoja društva“, kaže Inomata. „Nisu ih gradili kraljevi koji su prisiljavali ljude da rade. Smatramo da su se ljudi jednostavno okupljali i sarađivali. Ali kako se to tačno dogodilo, to je pitanje koje bih želeo detaljnije da istražim.“
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







