Stručnjaci savetuju da se protiv usamljenosti borimo malim koracima, izlaskom, razgovorom i održavanjem kontakta sa ljudima
Nikada nismo imali više načina da budemo u kontaktu, a ipak nikada više ljudi nije govorilo da se oseća usamljeno. Ta reč nije više samo emotivni problem već se odražava i na mentalno i fizičko zdravlje, kažu stručnjaci.
I evo - nikada više ljudi na planeti i nikada više načina da se svi oni povežu, ali se baš u ovom trenutku ljudskog razvoja sve više njih oseća usamljeno i udaljeno od drugih. Zašto?
Najusamljenije mesto na svetu nalazi se usred Tihog okeana. Zove se Point Nemo i udaljeno je više od 2.600 kilometara od najbližeg kopna. Ali mnogi među nama se baš tako osećaju u prepunom autobusu, kancelariji ili kafiću, svuda gde čovek, uprkos ljudima oko sebe, oseća da je potpuno sam.
U vremenu kada smo stalno dostupni jedni drugima, paradoksalno je što mnogi ljudi osećaju sve veću udaljenost. Usamljenost se često ne vidi spolja, može da se krije iza svakodnevnih obaveza, osmeha i naizgled ispunjenog društvenog života.
"Usamljenost nije objektivan broj ljudi koje imamo ili nemamo, već subjektivni jaz unutar nas, kakav je kvalitet odnosa koje imamo, i šta je stvarno stanje. Može da se desi da ljudi imaju 500 pratilaca na Instagramu ili nekoj društvenoj mreži, i da se osećaju potpuno izolovano i usamljeno, a da imaju tri prava, stvarna prijatelja sa druge strane, a da se osećaju potpuno ispunjeno. Viđamo sve više povučenih ljudi, uplašenih ljudi, koji su se toliko izolovali da se plaše da naprave inicijativu da okrenu kontakt, i pozovu prijatelja na kafu“, kaže za UNU psihološkinja Milica Krstić.

Ako se čovek dugo nalazi u tom začaranom krugu povlačenja iz ljudskih odnosa, posledice mogu da budu ozbiljne. Usamljenost se povezuje sa povećanim rizikom od depresije i anksioznosti, ali i brojnih fizičkih problema.
Istraživanja pokazuju da nedostatak bliskih odnosa može uticati na zdravlje gotovo podjednako ozbiljno kao i neki poznati faktori rizika, a usamljenost često povlači i manjak želje za nekim osnovnim svakodnevnim radnjama.
"Nezainteresovanost i da se izađe iz kuće, da se malo prošeta, da se napravi ta radna aktivnost, jer mi imamo i naše zglobove, i bubrege, i creva, koji traže artikulaciju, kretanje i pokretanje. I onda naravno ulenje se, sede u kući, jedu i dobijaju na telesnoj težini, što sa druge strane opet utiče na smanjenu fizičku aktivnost i motivaciju da izađu napolje i da se zainteresuju za neku rekreaciju, kretanje, i da poprave nešto u svom zdravstvenom stanju", objašnjava za UNU specijalista opšte medicine Nada Dubin.

Stručnjaci savetuju da se protiv usamljenosti borimo malim koracima, izlaskom, razgovorom i održavanjem kontakta sa ljudima koji nam znače. A ako primetimo da se neko povlači, dovoljno je nekada samo pitati "kako si", jer i mali znak pažnje može, onima koji se osećaju kao da su na Tihom okeanu s početka priče, napraviti veliku razliku.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







