Slavni češki pisac Milan Kundera preminuo u 95. godini

Češki pisac Milan Kundera preminuo je u 95. godini, javila je češka nacionalna televizija. Širom sveta je postao poznat po romanima "Šala" i "Nepodnošljiva lakoća postojanja".

Rođen 1929. godine u Brnu, Kundera je 1958. godine završio Filmsku akademiju FAMU u Pragu. Na FAMU je radio kao asistent i docent, i predavao svetsku književnost.

Kao pisac i intelektualac Kundera je bio angažovan u "Praškom proleću" i veliki odjek je imalo njegovo istupanje na Kongresu čehoslovačkih pisaca 1967. godine. Njegova dela su bila zabranjivana u komunističkoj Čehoslovačkoj, koju je morao da napusti, pa je u Francuskoj živeo od 1975. godine. 

Posle gušenja pokreta i okupacije Čehoslovačke koje su izvršile snage Varšavskog pakta 1968. godine, Kundera biva skrajnut i samo su roman "Šala" i zbirka pripovedaka "Smešne ljubavi" objavljene u Čehoslovačkoj do 1970, kada su bile povučene iz knjižara i biblioteka.

Kundera prihvata poziv francuskih intelektualaca koji su ga podržavali da 1975. godine bude gostujući profesor na fakultetu u Renu. Tamo je objavio neka od svojih najčuvenijih dela, među kojima su i "Knjiga smeha i zaborava", "Umetnost romana" i "Besmrtnost".

Usled svetskog uspeha njegovih romana i polemičkih intervjua koji su imali veliki odjek u Francuskoj i u svetu, komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo, a njegove knjige bivaju sve do 1990. godine zabranjene u domovini. 

U toku tih dugih 20 godina Milan Kundera u Francuskoj pronalazi novu domovinu. Godine 1981. dobija francusko državljanstvo, ali je odlučno odbijao etiketu "disident". Njegova kasnija dela, pisana na francuskom jeziku, nisu prevođena na češki.

Kundera je povremeno je posećivao Češku, ali uvek inkognito, i nikada nije razgovarao sa novinarima.

Na osnovu odluke, posle susreta sa tadašnjim premijerom Andrejem Babišom, Milanu Kunderi je vraćeno češko državljanstvo.

Na češkom jeziku objavio je romane "Šala" (1967), "Život je drugde" (1973), "Oproštajni valcer" (1973), "Knjiga smeha i zaborava" (1978), "Nepodnošljiva lakoća postojanja" (1984) i "Besmrtnost" (1990); zbirku pripovedaka "Smešne ljubavi" (1968) i dramu "Žak i njegov gospodar" (1971).

Na francuskom jeziku objavio je romane "Usporavanje" (1995), "Identitet" (1997), "Neznanje" (2000) i "Praznik beznačajnosti" (2013); kao i knjige eseja "Umetnost romana" (1986), "Iznevereni testamenti" (1993), "Zavesa" (2005) i "Susret" (2009).