Bitno je da prepoznate razliku između obične nervoze i ozbiljnog anksioznog poremećaja
Foto: ShutterstockAnksioznost je sve prisutnija u savremenom društvu, zbog čega mnogi ljudi traže pomoć psihologa i terapeuta za mentalno zdravlje. Iako je reč o veoma čestom problemu, o njemu i dalje kruže brojne zablude.
Zato je ključno napraviti razliku između svakodnevne anksioznosti – onog prolaznog, nervoznog osećaja kada vas šef iznenada pozove na sastanak ili dok čekate lekarske nalaze – od stvarnih anksioznih poremećaja.
"Osobama koje žive sa anksioznim poremećajem intenzivni osećaji straha i nelagode mogu postati preplavljujući i ozbiljno ih ometati u svakodnevnom životu", objašnjava Aron Telnes, psiholog iz Kanade.
Svi znamo kako izgleda opravdana zabrinutost: kada kasnimo na posao jer automobil neće da upali ili kada se plašimo da će nam tehnologija ugroziti radno mesto. To su stvarni, specifični strahovi utemeljeni na trenutnim stresnim situacijama.
Međutim, kod anksioznog poremećaja, strah i teskoba javljaju se zbog pretnji koje su istovremeno stvarne i izmišljene ili preuveličane. Takvih misli se teško rešiti, a nelagoda se oseća u celom telu. Ponekad se strah nastavlja i dugo nakon što prođe situacija koja vas je brinula.
Na primer, normalno je biti nervozan pre razgovora za posao. Ipak, osoba sa anksioznim poremećajem će se i danima nakon razgovora opsesivno baviti onim što je rekla ili htela da kaže drugačije. To izaziva konstantan osećaj nadolazeće katastrofe, pojačano znojenje, kao i ozbiljne probleme sa koncentracijom ili spavanjem. Ako ekstremna zabrinutost traje već nekoliko nedelja i utiče na vaše funkcionisanje na poslu ili kod kuće, vreme je za razgovor sa terapeutom.

Iako se opsesivne misli i brige odvijaju u glavi, anksioznost se manifestuje kroz celo telo i uzrokuje stvarne fizičke simptome. To uključuje drhtavicu, bol u grudima, lupanje srca, mučninu i vrtoglavicu.
Strahovi i brige aktiviraju urođeni telesni odgovor "bori se ili beži", pri čemu se oslobađaju hormoni od kojih se mišići napinju, a srce i disanje ubrzavaju. Anksioznost često dovodi do bolova u stomaku i drugih probavnih problema jer su mozak i creva direktno povezani. Jedno istraživanje je pokazalo da čak 44% osoba sa sindromom iritabilnog kolona (nervozna creva) pati od anksioznosti, dok je taj procenat kod ljudi bez ovog sindroma svega 8 odsto.
Neki ljudi su jednostavno introverti i radije biraju mir nego da budu u centru pažnje, ali stidljivost nije mentalni poremećaj. Sa druge strane, socijalni anksiozni poremećaj može biti izuzetno ograničavajući. Osobe sa ovim problemom se plaše osude i poniženja, zbog čega mesecima izbegavaju društvene situacije.
To može ometati posao, emotivne veze, pa čak i odlazak u običnu prodavnicu zbog brige da će im kasir postaviti pitanje na koje neće znati da odgovore. Dok je za stidljivu osobu uobičajeno da oseti znojenje dlanova pri susretu sa nekim novim, osobe sa poremećajem imaju pojačane reakcije straha: ukočenost tela, mučninu i blokadu u glavi. U ovim slučajevima, kognitivno-bihevijoralna terapija (KBT), a u težim stanjima i lekovi, daju odlične rezultate.

Ako postoje određene stvari koje vam podstiču anksioznost – izlasci, javni nastupi ili letenje avionom – prirodan impuls je da ih izbegnete. Iako deluje logično, skrivanje zapravo pogoršava problem i nosi ozbiljne posledice po društveni život.
Terapija izlaganjem je čest i uspešan način lečenja. Uz pomoć stručnjaka, osoba se postepeno suočava sa situacijama koje joj izazivaju teskobu. Kada se scenariji kojih se plašila ne dogode, mozak polako uči da te situacije nisu toliko opasne koliko su se činile. Takođe, tehnika svesnosti u trenutku može odmah ublažiti napad. Kada sami sebi kažete: "Da, anksiozan sam, osećam to u grudima i čini mi se da gubim kontrolu", vi zapravo prelazite u poziciju rešavanja problema umesto poricanja stvarnosti.
Nikome ne bi palo na pamet da prevrne očima pred osobom koja ima dijabetes ili bolest srca i kaže joj da se "jednostavno sabere". Ipak, i dalje postoji stigma da je mentalna bolest karakterna mana koja se može lako prevladati voljom.
Potiskivanje anksioznosti nije održivo rešenje i može dovesti do zloupotrebe supstanci, hroničnih zdravstvenih problema, disfunkcionalnih odnosa i nesanice. Ako želite da se osećate bolje, prvi korak je da priznate problem i naučite mehanizme suočavanja. U tome pomažu svakodnevne tehnike smanjenja stresa poput vežbanja, vođenja dnevnika, dubokog disanja, meditacije i joge, ali pre svega kognitivno-bihevijoralna terapija koja vas uči kako da preispitate svoje reakcije i strahove.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







