Želja za slatkim često se javlja nakon dugih i iscrpljujućih perioda
Foto: ShutterstockPojeli ste ručak, posao je završen ili ste na pauzi, a misli vam ipak neprimetno beže ka nečemu slatkom - čokoladi, keksu ili onom trenutku za "samo jedan zalogaj" koji se retko na tome zaustavi.
Ono što je zanimljivo nije sama žudnja, već njena predvidivost. Psihologija ukazuje na to da su te potrebe manje povezane sa glađu, a više sa načinom na koji mozak reaguje na stres, umor i emocionalno opterećenje svakodnevnog života.
Želja za slatkim često se javlja nakon dugih i iscrpljujućih perioda, bilo da je reč o mentalno zahtevnom poslu, emotivnim razgovorima ili jednostavno prevelikoj stimulaciji. U takvim trenucima mozak se prebacuje u drugačiji način rada.
Umesto da reaguje na glad u klasičnom smislu, on traži brzo olakšanje - nešto što može trenutno da promeni vaše raspoloženje. Šećer se tu savršeno uklapa jer pruža brz osećaj prijatnosti i podsticaja. Manje se radi o apetitu, a više o potrebi za brzim "resetovanjem".
Kada je telo pod stresom, oslobađa kortizol, hormon koji nam pomaže da se nosimo sa pritiskom. Kortizol, međutim, može da utiče i na izbor hrane, često povećavajući sklonost namirnicama koje brzo obezbeđuju energiju. Zbog toga se čak i ljudi koji inače paze na ishranu mogu zateći kako žude za slatkim tokom napetih rokova, emocionalne uznemirenosti ili mentalno iscrpljujućih dana. Okidač, dakle, nije hrana, već pritisak.
Postoji i element naučenog ponašanja. Studija objavljena u časopisu Neuroscience 2005. godine, sprovedena na životinjskim modelima, otkrila je da šećer aktivira dopaminske puteve u moždanom sistemu za nagrađivanje, naročito u regiji poznatoj kao nucleus accumbens, koja je povezana sa osećajem prijatnosti i potkrepljenja.
Vremenom, ova reakcija nagrađivanja objašnjava zašto šećer povezujemo sa utehom i brzim emocionalnim olakšanjem. Upravo zato se žudnja često javlja u trenucima dosade, stresa ili emocionalnog zamora - kada mozak traži nešto poznato što pruža trenutnu utehu.
San takođe igra tihu, ali važnu ulogu u ovom obrascu. Kada je telo neispavano, njegova sposobnost regulacije energije i signala gladi slabi. U takvom stanju mozak se prirodno okreće izvorima brze energije. To je razlog zašto je želja za slatkim često jača nakon neprospavanih noći ili isprekidanog sna.
Psihologija često razlikuje emocionalnu od fizičke gladi. Fizička glad razvija se postepeno i može se utoliti bilo kojim uravnoteženim obrokom. S druge strane, emocionalna glad obično nastupa iznenada i vezana je za specifičnu hranu koja pruža utehu, najčešće slatkiše. Šećer u mnogim slučajevima pruža privremen osećaj olakšanja ili prijatnosti, zbog čega se žudnja ponovo javlja čim njegovo dejstvo oslabi.
Retko se radi o nasumičnoj žudnji; to je reaktivno ponašanje. Stres povećava pritisak, umor smanjuje energiju, a emocije stvaraju dodatno opterećenje. Mozak na to odgovara na najbrži način koji poznaje - posezanjem za šećerom.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







