Ajkule pametnije nego što se mislilo: Poseduju osnovne matematičke sposobnosti i vole džez

U jednom poznatom eksperimentu pokazano je da su mlade sive bambus ajkule pamtile informacije o oblicima i optičkim iluzijama

18.07.2026. 16:15
  • Podeli:
shutterstock_2342846547 more ribe ajkula morski život okean  zver ajkule-6a5b5ca85e2a0.webp Foto: Shutterstock

Ajkule spadaju među najstarije kičmenjake na Zemlji i preživele su svih pet velikih masovnih izumiranja, uključujući i najrazornije – permsko-trijasko "Veliko izumiranje", kada je nestalo oko 90 odsto morskog života. Danas naseljavaju gotovo sve svetske okeane, a naučnici svakodnevno otkrivaju njihove izuzetne sposobnosti.

Naučna istraživanja poslednjih godina otkrivaju da su ajkule daleko složenija bića nego što se dugo verovalo – od sposobnosti učenja i pamćenja, preko razvijenih društvenih odnosa, do neverovatnih čula koja im pomažu da prežive u okeanu.

Iako se ajkule često predstavljaju kao predatori koji se oslanjaju isključivo na instinkt i proždrljivost, naučna istraživanja pokazuju da su one zapravo inteligentne životinje sposobne za učenje i pamćenje.

Ove morske životinje mogu da razlikuju veoma slične zvukove, ali i različite apstraktne obrasce i geometrijske oblike u boji. U jednom poznatom eksperimentu pokazano je da su mlade sive bambus ajkule pamtile informacije o oblicima i optičkim iluzijama gotovo čitavu godinu, prenosi RTS.

Iznenađujuća inteligencija ajkula

Istraživanja su pokazala i da ajkule poseduju osnovne matematičke sposobnosti. One mogu da razlikuju različite količine, poput tri i pet ili četiri i sedam, ali ne i brojeve koji su međusobno veoma bliski, kao što su četiri i pet.

Njihove sposobnosti učenja testirane su i kroz muziku. Nekoliko jedinki ajkule Port Džekson, vrste koja živi u priobalnim vodama Australije, dobilo je zadatak da dopliva do određenog mesta u akvarijumu kada čuje muziku, kako bi za to dobile hranu kao nagradu.

Istraživanje naučnika sa Univerziteta Makvori u Sidneju pokazalo je da su ajkule uspešno povezale džez muziku sa mestom gde su dobijale hranu. Međutim, istu povezanost nisu uspele da uspostave sa klasičnom muzikom.

"Bilo je očigledno da su ajkule shvatile da treba nešto da urade kada čuju klasičnu muziku, ali nisu uspele da zaključe da treba da otplivaju na drugo mesto“, rekao je istraživač Kalum Braun.

Ova otkrića pokazuju da su ajkule mnogo složenija bića nego što se dugo verovalo. Ali njihova neobičnost ne ogleda se samo u sposobnosti učenja – iznenađujući su i načini na koje donose potomstvo na svet.

Od pupčane vrpce do borbe za opstanak u materici

Iako neke vrste ajkula polažu jaja, mnoge nose mladunce u materici i hrane ih preko pupčane vrpce, baš kao i ljudi. Među njima su bik-ajkule i ajkule čekićari. Zbog toga mladunci nedeljama, pa čak i mesecima nakon rođenja imaju vidljiv pupak, sve dok ne zaraste ožiljak koji ostaje posle otpadanja pupčane vrpce.

Kod drugih vrsta ajkula mladunci se ne razvijaju u materici na isti način kao kod sisara. Embrioni rastu u jajima koja se izlegu dok su još u telu majke, pa se i ove ajkule rađaju žive. Bodljikave ajkule, na primer, mladunce na svet donose na ovaj način posle graviditeta koji može da traje i do dve godine.

Kod peščane tigraste ajkule, međutim, borba za opstanak počinje mnogo pre rođenja. Ženke imaju dve materice, a u svakoj može da se razvija do pet embriona. Ipak, kako trudnoća odmiče, embrioni se hrane svojom braćom i sestrama sve dok ne ostane samo jedan. Ova pojava poznata je kao intrauterini kanibalizam, odnosno adelfofagija, što doslovno znači "jedenje brata“.

Nakon što pojede svoju braću i sestre, preostali embrion ima isključiv pristup neoplođenim jajnim ćelijama koje majka neprestano oslobađa, što mu omogućava da ojača i u dobroj kondiciji dočeka rođenje.

Telo prekriveno sićušnim zubima

Koža ajkule je izuzetan prirodni materijal. U Italiji tokom 18. veka zanatlije su je koristile za poliranje osetljivih ivica neprocenjivih Stradivarijusovih violina.

U viktorijanskoj Velikoj Britaniji bila je veoma cenjena među stolarima i majstorima za izradu nameštaja, gde je bila poznata pod nazivom šagrin.

Umesto krljušti, koža ajkule prekrivena je bezbrojnim sitnim "zubima“, takozvanim dentikulima, koji se pod uticajem strujanja vode priljubljuju uz telo i tako smanjuju otpor vode.

Ako pređete rukom preko kože u suprotnom smeru, imaćete utisak kao da dodirujete veoma grub šmirgl papir.

Ajkule ponekad namerno dotaknu nepoznat predmet svojom grubom kožom kako bi ispitale njegovu teksturu i čvrstinu – svojevrsni "test ukusa“ za predmete koji možda uopšte nisu hrana.

Imaju najbolje prijatelje

Ajkule nisu usamljeni lovci kako se često predstavljaju.

Sive grebenske ajkule vole da provode vreme sa istom grupom prijatelja najmanje četiri godine.

Nakon toga se dele u manje grupe, nastavljaju svojim putem, a zatim se ponovo okupljaju tokom različitih godišnjih doba.

I mladunci limun ajkula žive u grupama i, što je još važnije, tokom ovih društvenih interakcija uče jedni od drugih nove veštine, poput pronalaženja hrane ili izbegavanja predatora.

Najradije provode vreme sa jedinkama iste veličine i sa ajkulama koje već poznaju.

Moguće je da čak i velike bele ajkule imaju najbolje prijatelje.

Iako se obično smatraju usamljenim životinjama, zabeleženo je da su dve velike bele ajkule, nazvane Sajmon i Džekil, zajedno preplivale oko 6.000 kilometara, ne razdvajajući se nijednog trenutka.

Starije od drveća i Saturnovih prstenova

Najstariji fosilni dokazi o precima današnjih ajkula predstavljaju zbirke fosilizovanih krljušti stare oko 450 miliona godina.

To znači da su njihovi preci postojali oko 60 miliona godina pre pojave prvog drveća, 220 miliona godina pre dinosaurusa, 350 miliona godina pre nastanka Saturnovih prstenova.

Prvi zubi slični zubima današnjih ajkula pojavili su se pre oko 410 miliona godina, dok je prva grupa koja je zaista podsećala na savremene ajkule evoluirala pre približno 380 miliona godina.

Mnoge od tih drevnih riba verovatno nisu bile ajkule u pravom smislu te reči, ali su im bile bliski srodnici. Kasnije, pre oko 195 miliona godina, pojavila se najstarija poznata grupa savremenih ajkula, sa fleksibilnim čeljustima, izduženim vilicama i znatno boljim sposobnostima plivanja.

Danas u svetskim okeanima živi oko 500 vrsta ajkula. Taj broj je znatno manji nego pre oko 50 miliona godina, kada su dostigle najveću raznovrsnost, ali naučnici i dalje neprestano otkrivaju nove vrste.

Kada je reč o vezi između ljudi i ovih drevnih morskih predatora, najbliži zajednički predak čoveka i ajkule živeo je pre oko 440 miliona godina. Ipak, to stvorenje je po izgledu i osobinama bilo mnogo sličnije ajkuli nego čoveku.

Iako su se naše evolutivne linije razdvojile pre stotina miliona godina, postojanje ljudi na ovoj planeti i dalje je neraskidivo povezano sa sudbinom ovih drevnih stanovnika okeana.

Preuzmite mobilnu aplikaciju:

Get it on Google PlayDownload on the App Store
  • Podeli:

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()