Jedna stvar je slična kao kod ljudi
Foto: ShutterstockIako životinje ne mogu da gledaju na sat, ipak postoji način na koji mere vreme i momente kada im ono protiče brže ili sporije.
"Svako živo biće ostavlja neki svoj miris u stanu i onog trenutka kada izađemo, taj miris polako isparava, a pošto životinje nemaju časovnik u glavi i ne mogu da nauče da gledaju na sat, one u zavisnosti od količine tj. od intenziteta tog mirisa mere vreme. Što je intenzitet manji, to je vreme duže", objašnjava za N1 doktor veterinarske medicine i psiholog za kućne ljubimce Ivan Janković.
Zbog toga se dešava da posle određenog vremena životinja traži neki predmet na kom je ostala veća količina mirisne supstance ne bi li se podsetila i na taj način smanjila svoju anksioznost koja nastaje u slučaju odvajanja, objašnjava Janković.
Iako vreme ne merimo na isti način, psihologija čoveka ima dosta sličnosti sa psihologijom životinje, kaže psiholog za životinje i navodi da se u krajnjem slučaju sve svodi na uslovljavanje odnosno senzitivizaciju i desenzitivizaciju.
I ljudi i životinje reaguju na stimuluse spoljne sredine, te kao što ljudske reakcije mogu da budu društveno prihvatljive i primerene, to se takođe odnosi i na životinje.
"Često se dešava da životinje reaguju na ljude koji nose naočare, štap, štake, kišobran ili sve ono što odudara statistički od većeg dela populacije. Oni smatraju da je to opasnost i onda reaguju. To se dešava i ljudima, čim primetimo da se nešto razlikuje - mi se povučemo, analiziramo, trudimo se da se na svaki mogući način prilagodimo novonastaloj situaciji", kaže Janković.

Životinje reaguju i na novu sredinu, koja može kod njih izazvati stres, naročito ako se odvajaju od vlasnika, kada može doći i do separacione anksioznosti. Ova anksioznost može biti veliki problem i dovesti do destruktivnog ili autodestruktivnog ponašanja.
"U nekim slučajevima životinje čak grizu površne delove tela tipa šape ili rep, ili napadaju druge životinje. Mačke ostanu same u stanu ispoljavaju destruktivno ponašanje poput vršenja nužde na nameštaju i tepisima, oštećenja nameštaja. Tu se sprovodi neka vrsta desenzitivizacije, što znači da morate od trenutka kada ste uneli životinju u stan, odnosno vaše prebivalište da je postepeno navikavate na svoje odsustvo i da to nije ništa strašno i da se ništa loše neće dogoditi, jer životinje se lako vezuju za nas", kaže Janković.
Kod životinja, kao i kod ljudi koriste se posebne bihevioralne terapije i farmakoterapija, odnosno anksiolitici, antidepresivi i drugi lekovi koji mogu da dovedu do poboljšanja mentalnog stanja životinje, objašnjava veterinar.
Iako lekovi, među njima i bensedin, mogu pomoći životinjama kada su pod stresom, jedna od čestih grešaka koju vlasnici prave jeste da ga daju mački ili psu kada se boje grmljavine, pucnjave ili petarde.
"Vi ste u stvari sprečili reakciju životinje, pošto sve u prirodi funkcioniše po principu 'fight or flight'. Životinja je onemogućena da pobegne i onda se pas sakrije u najmračniji ugao stana ili kuće i tamo pati, zato što i dalje bensedin nije sprečio čulo sluha, već je samo spreči reakciju životinje koja je omamljena tim bensedinom, ili nekim drugim lekom koji se nažalost koristi na način koji nije primeren", kaže Janković.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







