U ovom trenutku Srbiju spasavaju termokapaciteti na ugalj
Foto: PixabayDok se evropske zemlje ovog leta suočavaju sa problemima u proizvodnji električne energije zbog suše, niskog vodostaja i otežanog hlađenja pojedinih nuklearnih elektrana, postavlja se pitanje koliko je na ovakve uslove spremna Srbija.
Pomoćnik direktora Instituta za nuklearne nauke "Vinča" Predrag Škobalj navodi da je snabdevanje za sada stabilno, ali da Srbija mora da planira promenu strukture proizvodnje i da se osloni na energetski miks koji bi uključio nuklearnu energiju, obnovljive izvore i skladištenje struje.
Škobalj kaže da su problemi u Evropi ozbiljni, ali da Srbija za sada ima stabilno snabdevanje električnom energijom zahvaljujući termokapacitetima na ugalj.
"U ovom trenutku Srbiju spasavaju naši termokapaciteti na ugalj", navodi Škobalj.
Prema njegovim rečima, Srbija iz uglja proizvodi između 65 i 70 odsto električne energije, dok ostatak uglavnom dolazi iz hidropotencijala.
Upravo je proizvodnja iz hidroelektrana trenutno pod velikim pritiskom zbog izuzetno niskih vodostaja.
Hidrološka situacija, ocenjuje Škobalj, veoma je loša, što se direktno odražava na proizvodnju hidroelektrana.
Posebno je pogođen Đerdap, gde je proizvodnja, prema njegovoj proceni, trenutno svega oko 20 odsto raspoloživog kapaciteta.

"Na Đerdapu imamo proizvodnju možda 20 odsto od kapaciteta, ali naš termosektor radi i možemo da budemo sigurni i stabilni za sada zbog toga", kaže Škobalj, prenosi RTS.
Ta situacija, međutim, pokazuje i slabost oslanjanja na ograničen broj velikih izvora. Dok termoelektrane trenutno nadoknađuju manju proizvodnju iz hidroelektrana, dugoročno se mora tražiti širi i otporniji energetski sistem.
Škobalj smatra da Srbija mora da gradi energetski miks koji će kombinovati nuklearnu energiju, obnovljive izvore i sisteme za skladištenje električne energije.
Posebno mesto u tom sistemu imaju reverzibilne hidroelektrane, koje mogu da skladište energiju i obezbede dodatnu proizvodnju kada je to potrebno.
Među najvažnijim projektima izdvaja Bistricu, čija bi operativna izgradnja, prema njegovim rečima, trebalo da počne 2027. godine, kao i planirani projekat Đerdap 3.
Za Srbiju bi reverzibilne hidroelektrane mogle da budu posebno značajne sa sve većim udelom sunca i vetra u proizvodnji. Kada obnovljivi izvori proizvode više struje nego što je potrebno, višak može da se iskoristi za skladištenje, dok se energija kasnije vraća u sistem kada proizvodnja iz sunca i vetra padne.
"Neophodan je energetski miks da bismo u budućnosti bili sigurni i stabilni", poručuje Škobalj.
Jedan od potencijalno najznačajnijih elemenata budućeg energetskog sistema mogla bi da bude nuklearna energija.
Srbija je 2024. godine ukinula moratorijum na izgradnju nuklearnih elektrana, a Škobalj očekuje da bi sredinom 2027. mogla da bude doneta odluka o tome da li će zemlja ući u nuklearni program u mirnodopske svrhe.
"Krenuli smo tim putem. Očekujemo sredinom 2027. da bi bilo logično da se donese odluka da li ulazimo u nuklearni program u mirnodopske svrhe ili ne", navodi on.
Ukoliko Srbija donese takvu odluku, Institut "Vinča" bi, prema Škobaljevoj oceni, mogao da ima značajnu ulogu u razvoju nuklearnog programa.
On očekuje da bi Srbija u narednih petnaestak godina mogla da ima znatno drugačiju energetsku sliku - sa reverzibilnom hidroelektranom Bistrica, nuklearnim kapacitetom i većim udelom obnovljivih izvora.
Pored proizvodnje, problem predstavlja i rast potrošnje električne energije.
Sve veća upotreba klima-uređaja tokom vrelih letnjih dana dovodi do značajnog rasta potrošnje, pa se letnji pikovi sve više približavaju nivoima karakterističnim za zimu.
"Pogledajte sada, klima-uređaji koliko rade. Mi dosegnemo taj pik potrošnje kao da je zima", kaže Škobalj.
Jedan od načina da se pritisak na elektroenergetski sistem smanji jeste povećanje energetske efikasnosti.
Srbija, prema njegovoj oceni, ima veliki prostor za uštede, posebno u zgradarstvu. Bolja izolacija, kvalitetnija fasadna stolarija i energetski efikasniji objekti mogli bi da smanje potrebu za električnom energijom i tokom zime i tokom letnjih toplotnih talasa.
Škobalj naglašava da energetska politika mora da bude zasnovana na dugoročnom planiranju. Veliki energetski projekti zahtevaju godine pripreme, izgradnje i ulaganja, zbog čega odluke donete za period od jedne ili dve godine nisu dovoljne.
Srbija zato, kako ističe, mora istovremeno da razvija više izvora energije i da smanjuje zavisnost od bilo kog pojedinačnog izvora.
"Energetska bezbednost i stabilnost zemlje je na prvom mestu. Zemlja koja je energetski zavisna, zavisna je u svakom drugom elementu", poručuje Škobalj.
Škobalj smatra da građani racionalnom potrošnjom mogu da doprinesu stabilnosti elektroenergetskog sistema, ali da je pre svega zadatak države da obezbedi dovoljne proizvodne kapacitete, pouzdanu prenosnu mrežu i sistem sposoban da odgovori na sve veće oscilacije u proizvodnji i potrošnji.
Srbija se tako trenutno oslanja na ugalj kako bi održala stabilnost sistema, ali dugoročna energetska sigurnost zahteva mnogo širu kombinaciju izvora - od nuklearne i hidroenergije do obnovljivih izvora, skladišta i energetski efikasnije potrošnje.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







