Jednu stvar morate proveriti pre nego što uđete u spor sa komšijama
Foto: AA/ABACA / Abaca Press / ProfimediaMnogi stanari smatraju da parking mesto ispred zgrade pripada njima samo zato što ga koriste godinama.
Međutim, samo dugogodišnje parkiranje nije dokaz vlasništva. Da bi se utvrdilo da li je određeno mesto zaista nečije, prvo mora da se utvrdi gde se ono nalazi i kakav pravni status ima parcela na kojoj je parking.
Rečenica "ovde parkiram 20 godina, dakle ovo je moje mesto" veoma je česta u stambenim naseljima. Međutim, pravno gledano, stvari nisu tako jednostavne.
U Beogradu je presudno da li se parking nalazi na javnoj površini, na zemljištu za redovnu upotrebu zgrade ili na drugoj parceli, kao i da li za konkretno mesto postoji osnov za isključivo korišćenje.
Ako se površina nalazi na javnoj zelenoj površini ili drugoj površini javne namene, pojedinac ne može sam da je proglasi svojim parking mestom.
Beogradska Odluka o komunalnom redu izričito zabranjuje kretanje, zaustavljanje i parkiranje vozila na javnim zelenim površinama, zelenim površinama oko objekata javne namene i zelenim površinama u javnom korišćenju.
Poseban problem nastaje kada neko sam postavi stubić, lanac, čunj, katanac ili drugu prepreku kako bi određeni prostor „rezervisao“ za sebe. Takvo ponašanje ne može samo po sebi da stvori pravo na parking mesto.
Drugim rečima, činjenica da je neko godinama ostavljao automobil na određenom mestu ne pretvara javnu površinu u njegovu privatnu svojinu.
Ako je neko sam asfaltirao, nasuo ili na drugi način promenio zelenu površinu kako bi napravio parking, to takođe ne znači da je time stekao pravo na taj prostor.
Beogradski propisi posebno štite javne zelene površine, a parkiranje na njima je zabranjeno.
Zato činjenica da se danas na nekom mestu nalazi asfalt ili da ga stanari godinama koriste kao parking ne znači sama po sebi da je to legalno formirano privatno parking mesto.
Tu je situacija drugačija, ali ni tada ne važi pravilo "ja tu parkiram, znači moje je".
Zakon o stanovanju i održavanju zgrada predviđa da vlasnik posebnog dela zgrade, poput stana, ima i pravo susvojine na zemljištu na kome je zgrada izgrađena, odnosno na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade.
To, međutim, ne znači da svaki stanar automatski ima jedno svoje, fizički određeno parking mesto.
U Beogradu Odluka o opštim pravilima kućnog reda propisuje da zemljište za redovnu upotrebu zgrade koriste svi stanari, dok o načinu njegovog korišćenja i održavanja odlučuje skupština stambene zajednice. Skupština može odrediti i deo tog zemljišta za parkiranje automobila.
Zato je velika razlika između toga da stanari imaju pravo da koriste zemljište koje služi redovnoj upotrebi zgrade i toga da jedan stanar ima isključivo pravo na tačno određeno parking mesto.
Ne može samo na osnovu činjenice da tu godinama parkira.
Zakon o stanovanju predviđa da skupština stambene zajednice odlučuje o načinu korišćenja zemljišta za redovnu upotrebu zgrade, ali i o postavljanju, odnosno ugradnji stvari na zajedničkim delovima zgrade i zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade.
To znači da pojedinačni stanar ne može jednostrano da zauzme deo zajedničkog prostora i pretvori ga u svoje privatno parking mesto samo zato što je tu parkirao godinama.
Odgovor se ne nalazi u tome ko je prvi počeo da parkira automobil na tom mestu.
Treba proveriti katastarsku parcelu, njen status, podatke u katastru, projektnu dokumentaciju i eventualne odluke ili druge pravne osnove kojima je određeno korišćenje parking prostora.
Posebno je važno razlikovati parking mesto koje je upisano kao poseban deo ili za koje postoji odgovarajuće pravo korišćenja od obične površine oko zgrade na kojoj stanari parkiraju automobile.
Ako neko kaže: "Ovo je moje parking mesto jer ovde živim od kada je zgrada napravljena", sama ta činjenica nije dovoljna.
Ako je mesto na javnoj površini - stanar ga ne može privatizovati čunjem, lancem ili stubićem.
Ako je na zemljištu za redovnu upotrebu zgrade - to zemljište po pravilu služi svim stanarima, a način njegovog korišćenja određuje stambena zajednica. Beogradska odluka čak izričito predviđa da se delovi tog zemljišta mogu odlukom skupštine odrediti za parkiranje.
A ako neko tvrdi da ima isključivo pravo na konkretno parking mesto, za takvu tvrdnju mora postojati odgovarajući pravni osnov - a ne samo navika da se automobil na tom mestu ostavlja godinama.
Zato je kod sporova oko parkinga najvažnije pitanje: čija je parcela i na osnovu čega je određeno da baš taj stanar ima isključivo pravo da koristi konkretno mesto, piše BizPortal.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







