Bacanje viška hrane nije problem samo naše zemlje, već se sa tim suočava cela planeta
Na jednom mestu 108 kilograma hrane. Verovatno već računate koliko ljudi ona može da nahrani, međutim, reč je o količini koju prosečan stanovnik Srbije baci na godišnjem nivou.
Bacanje viška hrane nije problem samo naše zemlje, već se sa tim suočava cela planeta. Ipak, mi smo pokušali da nađemo način kako svako od nas može da promeni tu tužnu sliku.
Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu u Srbiji se godišnje baci više od 780.000 tona hrane - poređenja radi, kolona od 78.000 šlepera natovarenih tom količinom hrane bila bi duža od 1450 kilometara koliko iznosi razdaljina od Beograda do Pariza.
Većina tog otpada – više od 60 odsto, potiče iz domaćinstava.
Dok cene u prodavnicama rastu, količina namirnica koja završava u kontejnerima nikada nije bila veća. Istraživanja pokazuju da se najviše baca hleb. Ipak ima onih koji u staroj vekni ne vide smeće, nego priliku za gastronomsku magiju.
“To je meni apsolutno neprihvatljivo. U našem domaćinstvu hleb je namirnica koja se najmanje baca. Osim tradicionalnih popare, prženica koje se spremaju, vrlo često se kod nas u kući prave brusketi.
Potrebno je samo malo dobre volje i kratko vremena da se hleb dodatno prosuši i eto nama divne sveže prezle”, objašnjava za UNU domaćica Snežana Jakšić.

Kada se na dobru volju doda kreativnost i za mlečne proizvode brzo se nađe rešenje.
“Sireve koji ostanu od prethodnog vikenda, uvek se nađe način da se napravi pita, proja ili zlatiborski rezanci, što porodica u slast pojede”, kaže ova domaćica.
Svaki pravi gurman zna, u slatkom zalogaju sreća se tka. Posle dobrog ručka dezert je uvek dobra ideja, a domaćice i za to imaju rešenje. Od voća koje polako gubi bitku sa vremenom prave džemove i kompote. U kreativnosti za njima ne zaostaju ni kuvari.
“Mi gledamo da probamo da kreiramo sistem da sve iskoristimo. Na primer koristimo banane za čia puding za servis, ali banane koje ostanu koristimo za banana puding, banana hleb”, kaže za UNU kuvar i osnivač restorana "Eggz" Aleksa Žujović.

Razlog za preterano bacanje hrane često je i činjenica da potrošači ne razumeju deklaracije na pravi način - proizvod može biti dobar iako je preporuka proizvođača zbog svežine samog proizvoda drugačija.
“Najbolje upotrebiti do je preporuka brenda ili firme do kada namirnicu upotrebiti. A upotrebiti do tačnog datuma - to je do kada treba da se upotrebi, inače će se pokvariti proizvod”, kaže Žujović.
Dok se industrija bori sa datumima, najbolji labaratorijski instrumenti i dalje su na našem licu - oči i nos. Tako, proizvod koji je i dalje u roku može biti pokvaren, a može se desiti i obrnuto.
“U domaćinstvima na selu nikada nije postojao rok trajanja namirnice, nego se prepoznavala mirisom i ukusom da li vredi”, priseća se Jaksićeva.
Sledeći put kada krenete da zamahnete rukom iznad kante za smeće sa načetom veknom hleba ili jogurtom, zastanite na sekundu i dajte mu još jednu šansu. Pun frižider je privilegija, a puna kanta isključivo nemar.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







