U emisiji "Una intervju" prisetio se sestre Radmile, koja je preminula od posledica opake bolesti sa samo 13 godina
Foto: UNAU novoj epizodi emisije "Una intervju", Aneta Ivanović razgovarala je sa Radošem Bajićem – glumcem, rediteljem i scenaristom čiji je život snažniji od mnogih priča koje je napisao.
U potpuno otvorenom razgovoru, Bajić govori o odrastanju u siromašnoj seoskoj porodici, u vremenu kada se bogatstvo merilo brojem njiva. Ono što je poneo sa sobom u veliki grad bila je ogromna ljubav i razumevanje porodice, iako se tada očekivalo da sin ostane i ponese krsnu slavu.
Iskreno je govorio i o strašnoj porodičnoj tragediji koja je zauvek promenila tok njegovog detinjstva i oblikovala njegovu unutrašnju snagu – smrti trinaestogodišnje sestre Radmile Bajić i trenutku očaja oca koji je, slomljen tugom, pokušao da sebi oduzme život. Iz tog bola rodila se odlučnost da uspe i da svojim radom pomogne porodici.

"Ako sam već prihvatio da kao latice na cvetu otvorim dušu u razgovoru sa vama, možda sam to već negde pominjao. Sudbina muškog deteta u seoskoj porodici, ako ima više muške dece i sinova, onda neki od njih mogu da krenu dalje, ali jedan uvek ostaje da nasledi krsnu slavu, kućni prag, njive, domaćinstvo", počeo je Radoš, pa progovorio o tragediji koja mu je promenila život:
"U mom slučaju i u mom životu desila se velika tragedija, kad sam ja bio negde četvrti, peti razred osnovne škole. Tema je tužna, ali to je život, da je moja sestrica, Radmila Bajić, preminula. Zamislite, ona je kao devojčica od trinaest godina, umrla od raka materice. To je bila jedna strašna tragedija koja je u mojoj porodici ostavila dubok trag, i na mene. Ne bih hteo da idem dalje i dublje u tu priču, ali pamtim još uvek svaki tren njenog odlaska, i velike strahote koje su se desile u mojoj porodici. Hajde, reći ću... Pamtim mog oca koji je bio mlad čovek, koji je u časovima njene krize jer je bila otpuštena iz bolnice kao slučaj beznadežni. I ona je u krizi, a on istrčava iz kuće, odlazi pod ajat i uzima konopac da se obesi. To je strašno. Moja majka trči za njim, to je strašno."
Moja majka je uvek govorila "Idi prema boljem životu"...
"Četiri godine posle odlaska moje sestre oni su doneli odluku, pošto sam ja voleo da sviram harmoniku, pre nego što sam je dobio od oca, moj deda je svirao. Kada je došlo vreme i završili smo osmi razred, svi moji drugovi i drugarice su otišli da se školuju... Svi su odlazili autobusom, u Trstenik, Vrnjačku Banju, a jedini kog je majka ispratila s teglom od slatkog od dunja i putnom torbom koju smo pozajmili u selu... Moja majka je prednjačila u tome da me podrži, otac i majka su završili samo po četiri razreda, ali imao sam sreću da su moji roditelji bili pametni ljudi. Imao sam sreće da su tom dečaku koji se zvao Radoš Bajić, otvore vrata i kažu 'Idi'", seća se Radoš Bajić.
Bajićevi su doneli krucijalnu odluku, otvorili su vrata svom sinu i podržali ga na putu ka boljem životu, na čemu im je doživotno zahvalan.
"Una intervju" sa Radošem Bajićem u celosti možete pogledati u videu u nastavku teksta.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







