Jelo koje mora da se proba
Foto: ShutterstockPrvi septembar je u Grčkoj Nacionalni dan girosa, a istorija ovog danas najpopularnijeg grčkog specijaliteta brze hrane seže daleko u prošlost.
Giros je nedavno uvršten među četiri grčka specijaliteta koji su se našli među 100 najboljih jela na svetu prema TasteAtlasu, vodiču za tradicionalnu hranu i putovanja, prenosi Greekreporter.
Sam naziv doslovno znači „krug“ ili „petlja“, a postoji mnogo teorija o istoriji i poreklu ovog jela. Da li je giros samo grčka verzija širom sveta poznatog turskog kebaba? Ili njegovo poreklo možda seže još u antičko doba, kada je vojska Aleksandra Velikog navodno pekla različite komade mesa nabodene na duge mačeve iznad otvorene vatre?
Istina je da nijedna od ovih teorija ne može da se potvrdi. Giros kakav danas poznajemo postao je poznato jelo nakon dolaska grčkih imigranata iz Male Azije tokom 1920-ih. Tokom 20. veka, lokali brze hrane postajali su sve popularniji, ne samo u Atini već širom Grčke i van nje.
Inspirisani turskim kebabom, Grci koji su došli iz Anadolije napravili su grčku verziju ovog jela, koristeći grčko meso i lokalne sastojke.

Pečenje mesa naslaganog na vertikalnom ražnju i odsecanje tankih komada dok se meso peče razvijeno je u gradu Bursi tokom 19. veka, u okviru Osmanskog carstva. Nakon razmene stanovništva između Grčke i Turske 1922–1923. godine, Grci iz Male Azije doneli su svoju verziju ovog jela u Grčku.
Nakon Drugog svetskog rata, u Atini se služio giros od jagnjetine. Verovatno su ga doneli doseljenici iz Anadolije i sa Bliskog istoka. Grčka verzija se uglavnom pravi od svinjetine i služi sa tzatzikijem, a vremenom je postala poznata kao giros.
Do 1970. godine giros u piti već je bio popularna brza hrana u Atini, ali i u Čikagu i Njujorku. U to vreme vertikalni ražnjevi počeli su da se masovno proizvode u SAD, zahvaljujući kompaniji Gyros Inc. iz Čikaga, ali su naslage mesa i dalje ručno pripremane.
Nekoliko ljudi tvrdilo je da su upravo oni uveli prvi industrijski proizveden giros u Sjedinjenim Američkim Državama. Svi su bili povezani sa područjem Čikaga i grčkog porekla, a radilo se o periodu početka 1970-ih.
Jedan od njih, Piter Parthenis, rekao je da su ideju za industrijski proizveden giros prvi osmislili Džon i Margaret Garlik. Džon Garlik bio je jevrejski prodavac automobila koji je kasnije vodio restoran u kojem su nastupali delfini.
Pikantan ukus sporo pečenog mesa, u kombinaciji sa svežim paradajzom, lukom i grčkim jogurtom, učinio je ovaj specijalitet umotan u pitu popularnim gotovo od samog početka.
Giros se uglavnom pravi od svinjetine ili govedine, ali vremenom su se pojavile i nove varijante sa piletinom, ribom, morskim plodovima, pa čak i veganske verzije za one koji ne jedu meso.
Bez obzira na to koje meso odaberete, giros se služi umotan u mekanu pita lepinju. Obično se puni lukom, svežim paradajzom, grčkim prženim krompirom i tzatziki sosom, poznatim prelivom od grčkog jogurta, krastavca i belog luka.
Varijacije girosa su brojne širom Grčke i van nje.
Bez obzira na to koju verziju volite, jedno je sigurno - giros je jelo koje svako mora da proba.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







