Za ovo letovalište je retko ko na svetu čuo, a biraju ga najmoćniji Kinezi i Rusi

Atraktivno je, pre svega, zbog svog položaja

27.08.2026. 21:14
  • Podeli:
Beidaihe pixabay 2-6a9041b727107.webp Foto: Pixabay

Dok će ovog leta neki od najuticajnijih ljudi na svetu odmarati u francuskom Sen Tropeu, a zatim jahtama krenuti prema Monaku, kinesku političku elitu tamo nećete moći da vidite. Kineski lideri svakog leta u tajnosti se povlače u Beidaihe, skromno letovalište prepuno običnih kineskih porodica, smešteno oko 300 kilometara istočno od Pekinga. To mesto već decenijama je omiljeno utočište najviših zvaničnika. 

Njihov tradicionalni letnji odmor obavijen je velom tajne. Ne zna se tačno kog dana će lideri stići u grad, ali bezbednosne mere počinju da se pojačavaju već početkom jula. Zabranjuju se dronovi, a posetiocima nisu dozvoljeni letovi balonima na vruć vazduh niti privatne vožnje čamcima uz obalu. Zatim, negde početkom avgusta, kineski predsednik Si Đinping i neki od njegovih najbližih saradnika jednostavno nestanu iz javnosti.

Zvaničnih najava nema, ali javno dostupni podaci pokazuju da najviši kineski zvaničnici u avgustu obično uzmu pauzu koja traje između 10 i 14 dana. U tom periodu uglavnom se ne pojavljuju u javnosti, osim u slučaju događaja od nacionalnog značaja, poput prirodnih katastrofa. Beidaihe je prikladno odredište za lidera koji je borbu protiv korupcije na svim nivoima kineske vlasti proglasio jednom od svojih glavnih političkih misija. Gradom dominiraju sive vile u sovjetskom stilu, a na mnogima su crvenom bojom ispisani nazivi poput „radničko lečilište“.

Šljunkovite staze vode prema obali prekrivenoj zlatnim peskom. Plaža je puna suncobrana, dok restorani osvetljeni neonskim svetlima poslužuju sveže morske plodove gostima koji sede za jednostavnim belim plastičnim stolovima. Rana Mitter, istaknuti istoričar moderne Kine, rekao je za CNN da skromnost tog odredišta odražava širu Sijevu poruku prema kojoj svaki pojedinac mora biti ponizan i svestan svoje uloge unutar Partije.

"Ne žele da ostave utisak da odlaze na nekakvo luksuzno mesto na kojem bi moglo da dođe do korupcije", rekao je Mitter. "Odlazak u veoma tradicionalno i prilično skromno letovalište dobar je način da se to simbolizuje. Boravak u hotelu sa pet zvezdica na Hainanu ili nekom međunarodnom hotelu na Karibima ne bi imao isti efekat", prenosi Večernji.hr.

Beidaihe pruža zanimljiv uvid u istoriju partijskog rukovodstva i kinesku prošlost. Iako deluje nenametljivo, reč je o izuzetno popularnom odredištu koje svake godine poseti oko 50 miliona domaćih turista. Stojeći u moru, koje čak i leti može biti prilično hladno, posetioci mogu da vide prolaz Shanhai, istorijsku utvrđenu tačku koja označava istočni završetak Kineskog zida. Ono što gotovo sigurno neće videti jesu najviši državni zvaničnici.

Tradicija letnjeg povlačenja partijskog rukovodstva u Beidaihe počela je 1953. godine, kada je osnivač komunističke Kine Mao Cedung izabrao taj grad kao letnje radno mesto najviših lidera. Mao je navodno obožavao da pliva na otvorenom moru. U to vreme u Pekingu gotovo da nije bilo klima-uređaja, a čak su i ventilatori bili retkost tokom nepodnošljivo vrelih leta. Zbog blizine glavnog grada, Beidaihe je postao idealno mesto na kom su kineski lideri tokom mirnijeg dela političkog kalendara mogli da određuju smer državne politike.

Jedan od najvažnijih sastanaka u novijoj kineskoj istoriji održan je upravo u Beidaiheu 1958. godine. Mao je tada odlučio da mobiliše celu zemlju kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi povećanja proizvodnje, objasnio je Mitter. Ta odluka dovela je do katastrofalne politike Velikog skoka napred, tokom koje su zbog lošeg ekonomskog planiranja i gladi umrli milioni ljudi.

Okupljanja u Beidaiheu prekinuta su tokom decenije Kulturne revolucije, a ponovo su uspostavljena nakon Maove smrti 1976. godine. Deng Sjaoping, najuticajniji kineski lider nakon Maoa, redovno je dolazio u grad na odmor sa svojom porodicom. Deng je tokom 1980-ih otvorio Beidaihe i stranim turistima, u vreme kada je Kini bio preko potreban priliv stranog novca.

Politička uloga letovališta kasnije se menjala. Tokom perioda ekonomskih reformi početkom 2000-ih lideri su izbegavali da ostavljaju utisak da odlaze na godišnji odmor, rekao je Mitter.

"U eri Si Đinpinga sve je mnogo tajanstvenije, kao i brojne druge stvari pod njegovim vođstvom. Ne znamo šta se tačno događa, ali čini se da postoji određeni konsenzus da se sastanci održavaju svake godine" dodao je.

Svake godine Sijev šef kabineta u Beidaiheu okuplja više od 30 najistaknutijih kineskih naučnika i stručnjaka kako bi raspravljali o nacionalnim prioritetima, među kojima je i veštačka inteligencija.

Vreme održavanja tih sastanaka smatra se pokazateljem kada će Si i ostali najviši lideri krenuti na letnji odmor. Mnogi državni zvaničnici takođe koriste priliku za putovanja ili slobodne dane dok su njihovi nadređeni odsutni, tvrde osobe upoznate sa situacijom.

Kako Si sve snažnije učvršćuje kontrolu nad Partijom i državom, uloga Beidaihea u političkim borbama kineskog vrha poslednjih godina znatno se smanjila. Ipak, u javnosti i dalje postoji predstava o tajnim političkim spletkama koje se odvijaju u vilama uz more.

Beidaihe je vekovima povezan sa moći. Prema istorijskim zapisima, prvi kineski car Ćin Ši Huang prošao je tim područjem 221. godine pre nove ere, dok je tragao za mitskim ostrvom na kom su besmrtnici navodno posedovali eliksir večnog života.

U moderno letovalište počeo je da se pretvara 1898. godine, kada je dinastija Ćing obližnji Ćinhuangdao otvorila kao ugovornu luku, a Beidaihe zvanično proglasila letovalištem u kom su Kinezima i strancima dozvolili da žive jedni pored drugih. Prvi turistički vodič o Beidaiheu objavljen je 1921. godine. Kako je ugled letovališta rastao, ono je postajalo sve privlačnije političkoj eliti. Početkom 20. veka visoki zvaničnici tada vladajućeg Kuomintanga, kao i strane diplomate u Kini, uz obalu su gradili letnje vile. Nakon što su komunisti 1949. godine pobedili u kineskom građanskom ratu, partijsko rukovodstvo preuzelo je napuštene vile i tamo otvorilo lečilišta za ranjene vojnike i odmarališta za visoke zvaničnike. Mao je navodno koristio vile broj 1 i 99. Beidaihe mu se toliko dopadao da je često ostajao duže nego što je planirao, zbog čega su njegov primer sledili i ostali članovi državnog i partijskog vrha.

Među brojnim skrivenim vilama nalazi se i nekadašnji letnji dom Lina Biaoa, vojnog maršala koji je postao Maov izabrani naslednik. Navodno je iz vile broj 96 pobegao nakon neuspešnog pokušaja svrgavanja Maoa, a zatim je 1971. godine poginuo u avionskoj nesreći. Pravi razlog njegove smrti i danas je predmet rasprava među istoričarima. Mao je tokom boravka u gradu napisao i poznatu pesmu „Langtaosha: Beidaihe“, odnosno „Talasi ispiraju pesak: Beidaihe“. Pesma počinje slikama visokih belih talasa i ogromnog, olujnog mora u kojem čak i ribarski brodovi nestaju iz vida. U pesmi se osvrće na kinesku istoriju od vremena prvog cara do savremenog doba, dok se uzburkano more tumači kao snažna metafora prolaska vremena i preobražaja zemlje.

Džoni Erling, penzionisani nemački novinar koji je gotovo četiri decenije radio u Kini, rekao je za CNN da je od 1980-ih do 2019. godine mnogo puta posetio Beidaihe kako bi saznao više o kineskoj političkoj eliti.

"Kineska politika je velika crna kutija, a Beidaihe je jedan od simboličnih naziva za to. Niko ne zna šta se tamo zapravo događa, ali svi ponešto znaju", rekao je.

Tokom brojnih poseta policija ga je upozoravala da se drži podalje.

"Policija je preko telefonskih razgovora i hotelskih rezervacija znala da ću otići. Tražili su od mene da ne idem, ali svejedno sam otišao", ispričao je. "Kada sam tamo došao 2018. godine, policajci su već bili na plaži i pretvarali se da su obični kupači."

Erling je rekao da bi se bezbednosne službe odmah uznemirile kada bi se približio području za koje se verovalo da se u njemu nalazi kompleks namenjen državnom rukovodstvu.

"Svuda sam video obezbeđenje kako razgovara preko radio-veze: „Dolazi stranac! Dolazi stranac!“ – Moraju sve da proveravaju. Stvar je zaista ozbiljna. S druge strane, grad moraju da zadrže kao turističko letovalište, pa je reč o velikoj kontradikciji", rekao je.

Iako se ne smatra mestom sa jednom od najspektakularnijih obala u Aziji, privlačnost Beidaihea leži u njegovoj jedinstvenoj kombinaciji istorije, lokalne kulture i morskog pejzaža. Zbog položaja na severu Kine popularan je i među ruskim turistima. Prema turističkim podacima, svake godine poseti ga oko 50.000 Rusa.

Jedan ruski iseljenik koji radi u Kini rekao je za CNN da mu je Beidaihe „prilično lepo mesto“, uz napomenu da je more pomalo plitko.

"More, sunce i hrana – to je ono što tražimo."

Džejms Cimerman, Amerikanac koji od 1990-ih živi i radi u Kini kao advokat, prisetio se jednodnevnog izleta u Beidaihe pre dvadesetak godina.

"Bio je to veoma dug jednodnevni izlet. Vozio sam četiri sata u jednom pravcu. Dok sam bio tamo, šetao sam plažom i gradom, razgledao stare zgrade u evropskom stilu, večerao i zatim se vratio u Peking", rekao je. "Naravno, plaže u Kaliforniji, južnoj Francuskoj i Tajlandu mnogo su lepše tokom cele godine. Ali početkom 20. veka to je bilo prijatno i lako dostupno letovalište, naročito pre pojave vazdušnog saobraćaja i brzih vozova."

Stanovnik Pekinga Vang Jiang nekoliko puta je posetio Beidaihe još kao dete početkom 2000-ih i tokom godina je svedočio njegovoj promeni. Objasnio je da odlazak u Beidaihe među kolegama može da ostavi znatno drugačiji utisak od odmora na luksuznijem Hainanu, južnom obalnom regionu poznatom kao „kineski Havaji“.

"Kada neko kaže: „Idem na odmor na Hainan“, to kod kolega može potajno da izazove ogorčenje jer su svi iscrpljeni od posla", rekao je. "Ali ako kažete: „Idem u Beidaihe i nosim laptop. I dalje ću raditi i možete da me kontaktirate ako nešto iskrsne“, stvara se potpuno drugačiji utisak.

Vang poslednjih godina samostalno putuje u Beidaihe zbog pozorišnog festivala koji se održava u obližnjoj Aranyi, obalnom naselju koje se razvilo u jedno od najuticajnijih kineskih lifestyle odredišta. Aranya je popularna među mladim kineskim turistima, a poznata je po avangardnim građevinama, među kojima je i kapelica na plaži. Privlači umetnike, arhitekte i preduzetnike.

Prema Vangovim rečima, Beidaihe posetiocima nudi različite nivoe pristupa i privilegija.

"Pravi „prvi razred“ nesumnjivo su izuzetno privatna područja namenjena odmoru visokih državnih zvaničnika. To je potpuno odvojen sistem. Zatim postoji ono što bismo mogli da nazovemo običnim prvim razredom, poput Aranye. Nakon toga dolazi još običniji „treći razred“. Uopšteno mislim da je njegova povezanost sa Partijom vremenom oslabila. U prošlosti su ljudi možda razmišljali o tim istorijskim vezama, ali danas ga većina jednostavno doživljava kao mesto za odmor."

Preuzmite mobilnu aplikaciju:

Get it on Google PlayDownload on the App Store
  • Podeli:

Tagovi

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()