Nevidljivi mostovi među jezicima
Foto: PixabaySrpski jezik je vekovima bio pod snažnim uticajem turske kulture, pa danas u svakodnevnom govoru nesvesno koristimo hiljade reči koje su nam stigle sa Istoka.
Međutim, među lingvistima i istoričarima poznata je i obrnuta, fascinantna činjenica – postoje autentične slovenske i srpske reči koje su pronašle svoje mesto u turskom jeziku i tamošnjoj tradiciji.
Jedan od najzanimljivijih primera je izraz "Bodžuk", koji pojedini etimolozi i lingvisti dovode u vezu sa južnoslovenskom rečju "Božić".
Iako savremeni Turci za hrišćanski Božić uglavnom koriste internacionalni naziv Noel, izraz Bodžuk se može čuti u specifičnom kontekstu. U turskim rečnicima ova reč se tradicionalno vezuje za pravoslavnu tradiciju i označava praznik Rođenja Hristovog koji se slavi po julijanskom kalendaru.
Ovaj izraz je posebno opstao u narodnim predanjima u delovima Turske poput Trakije (evropski deo zemlje). Tamo se u vreme najhladnijih zimskih dana i dalje obeležava takozvana Bodžuk noć (Bocuk Gecesi). To je stari narodni običaj koji slavi prelazak u novu godinu, oblačenje u strašila i odbranu od hladnoće, što u mnogome podseća na balkanske koledarske i božićne rituale.

Ova jezička razmena ne treba da čudi ako se osvrnemo na istorijske podatke iz doba Otomanskog carstva. Tokom 15. i 16. veka, usled velikog broja zvaničnika i plemkinja balkanskog porekla na dvoru, slovenski jezik je imao zapaženu ulogu u Istanbulu.
Iako nikada nije bio zvanični državni jezik carstva (što je bio otomanski turski), srpski i slovenski jezik su se intenzivno koristili kao pomoćni jezici u diplomatiji – naročito za prepisku sa Dubrovnikom, Ugarskom i drugim severnim susedima. Mnogi sultani i veziri znali su ovaj jezik kako bi lakše komunicirali sa izaslanicima sa Balkana.
Pored reči Bodžuk, turski lingvistički rečnici i danas beleže oko stotinu reči slovenskog porekla. Najpoznatiji primeri su:
Dok su Turci od nas preuzeli tek nekoliko desetina izraza, otomanska vladavina ostavila je ogroman trag u srpskom jeziku. Lingvističke studije pokazuju da u našem jeziku postoji oko 8.000 orijentalizama (turskih reči, kao i arapskih i persijskih koje su stigle preko turskog).
Iako su mnoge od njih vremenom postale arhaizmi, mi i danas u aktivnom, svakodnevnom govoru koristimo između 3.000 i 4.000 turcizama bez kojih ne možemo da zamislimo dan.
Kada ujutru skuvate kafu i uzmete kašiku, sednete na kauč, obučete čarape ili stavite novac u džep – vi zapravo koristite turske reči. Izrazi poput jastuk, dušek, badem, šećer, kutija, majmun, rakija, zanat, torba, kapija, komšija, tavan i česma toliko su se prirodno stopili sa našim jezikom da većina ljudi uopšte ne sumnja u njihovo poreklo.
Jezička prožimanja na Balkanu predstavljaju prelep primer kako jezici, uprkos burnoj istoriji i sukobima, uvek pronađu način da izgrade nevidljive mostove i trajno povežu kulture.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







