Naučnici proučavali poslednji ostatak ogromnog glečera
Foto: PixabayZemlju neprestano oblikuju vatra i led. Ove prirodne sile spaljuju ili nagrizaju površinu naše planete kroz vulkanske erupcije i nezaustavljivo napredovanje glečera. Kada je reč o hladnoći, Zemlja je tokom svoje istorije prošla kroz najmanje pet ledenih doba, uključujući i periode u kojima je, prema nekim pretpostavkama, čitava planeta bila prekrivena ledom, ili je postojao takozvani „ledeni svet“ sa delimično otopljenim površinama.
Zapravo, i danas se nalazimo u geološkom ledenom dobu, ali trenutno živimo u znatno toplijem međuledenom periodu, koji je počeo pre približno 11.700 godina, otprilike u vreme kada su mnoge vrste krupnih sisara, prekrivenih gustim krznom, počele da izumiru.
Ovi topliji periodi smenjuju se sa hladnijim, ledenim razdobljima tokom kojih nastaju ogromni glečeri. Upravo te periode u svakodnevnom govoru nazivamo „ledenim dobima“ i povezujemo ih sa mamutima i pećinskim ljudima koji su se, drhteći od hladnoće, okupljali oko oskudnih vatri.
Međutim, nova studija objavljena u naučnom časopisu Sajens (Science) ukazuje na to da je sledeće ledeno doba možda već počelo pre oko 2.000 godina, ali da je njegov razvoj prekinut klimatskim promenama izazvanim ljudskim delovanjem.
„Sve je tek počelo, sve je bilo uobičajeno, sledeće ledeno doba trebalo je da nastupi – a ipak je zaustavljeno“, kaže Nikolas Jang, geohemičar sa Univerziteta Kolumbija i vodeći autor studije.
Istraživanje je bilo usmereno na ledeni pokrivač Lorentid, najveću ledenu formaciju pleistocena, koja je pre oko 95.000 do 20.000 godina prekrivala veliki deo severnih delova današnjih Sjedinjenih Američkih Država i Kanade.
U vreme najvećeg širenja, ledeni pokrivač prostirao se od Arktičkog kruga sve do Ilinoisa, prekrivajući tadašnje predele slojem leda debljine i do tri kilometra. Ukupna zapremina tog leda mogla je da odgovara promeni nivoa mora od oko 80 metara.
Istraživači smatraju da se ledeni pokrivač Lorentid vremenom sveo na veličanstvenu ledenu kapu Barns, malu, ali i dalje aktivnu preostalu formaciju koja predstavlja poslednji ostatak čitavog ledenog doba.
Da bi došli do ovog zaključka, naučnici su rekonstruisali hronologiju nastanka i povlačenja ledene kape, koristeći dve glavne vrste dokaza pronađene na samom terenu i metode atomskog datiranja.
Analizirali su različite vrste stena kako bi utvrdili odnos kosmogenog berilijuma-10, izotopa hemijskog elementa berilijuma. On nastaje kada kosmičko zračenje, poreklom od ogromnih zvezda koje eksplodiraju, pogodi našu planetu.
Takođe su ispitivali ostatke davno uginule vegetacije koji su postali vidljivi povlačenjem ledene kape Barns. Na osnovu njih merili su odnos ugljenika-14, radioaktivnog izotopa ugljenika čije je vreme raspadanja predvidivo.
Prirodne štoperice
U stenama, nakupljanje berilijuma-10 prestaje kada led koji napreduje prekrije stene i zaštiti ih od kosmičkog zračenja. Proces se ponovo nastavlja kada se led povuče i stene ponovo budu izložene.
Kod biljaka, „štoperica“ na bazi ugljenika počinje da otkucava kada ih prekrije led koji napreduje, jer mrtva vegetacija više ne apsorbuje ugljenik.
Na osnovu svih prikupljenih podataka, istraživači su sastavili jasnu hronologiju klimatskih promena.
Najviše temperature tokom sadašnjeg međuledenog perioda, poznatog kao holocen, mogle su da budu zabeležene pre oko 11.000 do 10.000 godina, barem u severnim delovima planete. Na to je uticalo pojačano Sunčevo zračenje usled promena Zemljine orbite, poznatih kao Milankovićevi ciklusi.
Tokom narednih milenijuma usledio je trend zahlađenja. Međutim, ledeni pokrivač Lorentid nastavio je da se smanjuje jer se njegova površina spustila suviše nisko da bi mogao ponovo da raste, pa njegov razvoj više nije pratio promene klime.
Pre oko 3.600 godina bio je manji nego danas i na tom minimumu zadržao se sve do pre približno 2.000 godina.
Tek tada počeo je ponovo da se širi, što bi, prema istraživačima, moglo da predstavlja početak novog ledenog doba.
Odnosno, početak procesa koji je mogao da dovede do novog ledenog doba da ga nisu prekinule više letnje temperature, čiji je porast počeo šezdesetih godina prošlog veka.
Naučnici navode da je ledena kapa Barns dostigla najveću zabeleženu veličinu oko 1960. godine. Međutim, zagrevanje izazvano ljudskim delovanjem preokrenulo je trend njenog širenja. Ledena kapa ušla je u fazu negativnog bilansa mase, što znači da tokom toplijih meseci gubi više leda nego što uspeva da nadoknadi tokom zime.
Prema istraživačima, njeno smanjivanje od tada može se gotovo u potpunosti objasniti rastom letnjih temperatura. Sličan proces pogađa i druge ledene kape širom kanadskog Arktika i severnog Atlantika.
To je posledica dugoročnog porasta emisija gasova sa efektom staklene bašte, koji traje još od oko 1750. godine.
Upravo u to vreme počela je industrijska revolucija, tokom koje je u atmosferu ispuštana sve veća količina gasova sa efektom staklene bašte, što je značajno doprinelo zagađenju atmosfere.
To se dogodilo u trenutku kada je klima prolazila kroz najhladniji vek jednog od najizraženijih zahlađenja u novijoj istoriji – takozvanog malog ledenog doba. Njegov najhladniji period trajao je od 1780. do 1880. godine.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







